Gledati voljenu osobu koja se bori sa opakom bolešću nimalo nije lahko. Gledati voljenu osobu koja je izgubila bitku sa životom i razmišljati o doniranju njenih organa također nimalo nije lahko. Međutim odluka porodice o doniranju organa osobe koja je imala moždanu smrt ili je život izgubila u saobraćajnoj nezgodi može spasiti nekoliko života i omogućiti majci da odgaja djecu, bratu da sestru izvede iz kuće na dan njenog vjenčanja, djedu da prvi put poljubi unuče…

Eldina Softić dugogodišnja novinarka na RTVTK 2010.godine saznala je da ima autoimunu bolest i da će jedini lijek za njenu bolest za nekih 10 do 12 godina biti transplantacija jetre.

“Kad mi je doktor rekao 10 do 12 godina ja to nisam shvatala previše ozbiljno jer sam smatrala da je medicina uznapredovala. Nadala sam se da će za te godine medicina pronaći lijek za tu moju bolest, da neću morati ići na transplnataciju. Međutim, ja nisam imala tih 10-12 godina. Ja nisam odgovarala ni na jednu metodu liječenja, odnosno moj organizam nije adekvatno odgovarao. Ja sam četiri godine nakon dijagnosticiranja moje bolesti bila prikovana za bolnički krevet. U decembru 2014.godine ljekari su me stavili na transplantnu listu”- kazala je Eldina Softić za NEON Televiziju

Eldina ističe da ni u jednom trenutku nije pala u očaj. Nije htjela razmišljati da neće dočekati da njena Lamija krene u osnovnu školu ili Haruna isprati na maturu.

“Nenadano 2015.godine, 15.febrauara, bila je nedjelja bila sam kod svojih roditelja. Muž je otišao sa malcem kod prijatelja na rođendan sa kojeg su se brzo vratili. Bila sam iznenađena što su se odmah vratili da bi mi muž objasnio da su zvali iz bolnice i da imaju jetru za mene. Odmah sam pomislila na svog donora. Da li je muško, žensko? Da li ima djecu, brata, sestru?”- dodaje Eldina

Misli su joj prekinuli najmiliji jer je morala za 10 minuta odlučiti da li će ići na transplantaciju. Naravno, odlučila je se podvrgnuti nimalo lahkom zahvati, jer je znala da je to jedini način da ozdravi i da živi.

Na sreću njena operacija i postoperativni period prošli su onako kako treba. Ona danas živi normalnim životom kakvim je živjela prije bolesti. Sa Udruženjem dijaliziranih i transplantiranih pacijenata TK Eldina vodi kampanju potpisivanja donorskih kartica i objašnjavanja ljudima šta to zapravo znači.

” Ja sam 2006.godine kao novinar na terenu izvještavala o udružnju odnosno Donorskoj mreži. Te 2006. godine dolazio je rahmetli član predsjedništva Sulejman Tihić koji je donorskoj mreži trebao uručiti neku novčanu donaciju. Oni su napravili potpisivanje donorskih kartica ovdje kod nas na korzu. Ja sam tada potpisala donorsku kartici i stavila je u novčanik”-kaže naša sagovornica.

Ni slutila nije da će se naći na suprotnoj strani, odnosno da će ona biti ta kojoj je potreban donor. Zbog toga Softić poziva sve ljude da se raspitaju šta znači biti donor i istu karticu potpišu jer nikada ne možemo biti sigurni da sutra naš život neće ovisiti o transplantaciji organa. I kada potpišemo donorsku karticu, ne znači da ćemo biti donor. O tome zadnju riječ ima porodica koja u slučaju smrti odlučuje o doniranju organa.

Udruženje dijaliziranih i transplantiranih pacijenata TK organizovalo je akcije potpisivanja donorskih kartica u nekoliko gradova TK, a plan je doći i u Kalesiju.

Porodici koja odluči donirati organe voljene osobe treba mnogo hrabrosti.  Osoba koja je izgubila život neće se vratiti a njeni organi omogućit će nekoj djeci odrastanje uz roditelja. Dat će mogućnost drugoj osobi da nastavi koračati kroz život i bude bolji čovjek za sebe i nju ( sa čijim organima živi)

Priču Eldine Softić moći će te pogledati u emisiji Sasvim (ne)obične priče na programu NEON Televizije.