Rat u BiH započeo je dosta prije nego se zapucalo u Zvorniku 04. aprila 1992. godine. Naime, četnička ideja da treba stvoriti veliku Srbiju kovala se i u kalesijskom naselju Dubnica još 1991. godine. Naime, u djelovanju SDS-a na prostoru sjeveroistočne Bosne, važnu ulogu imalo je selo Dubnica. Neposredno poslije osnivanja SDS-a BiH u ovom selu je formirana organizacija ove stranke i izabran je njen Opštinski odbor. Za predsjednika ove stranke izabran je Petar Janković, vlasnik preduzeća „Dublex“ u Kalesiji.  Igrajući na kartu „ugroženosti Srba“, Janković veoma brzo napreduje. Željan vlasti, Janković 12. januara 1991. godine saziva predsjendištvo SDS-a sa samo jednom tačkom dnevnog reda a to je formiranje Srpske regije Ozren-Tuzla-Zvornik.

Srbi iz Kalesije formirali sebi jedinice

Za predsjendika odbora za ovu ideju izabran je Petar Janković, dok je za potpredsjendika izabran Miladin Nedić sa Ozrena, a sekretar je bio Maksim Draškić iz Zelinje, dok je su za članove izabrani Neđo Gavrić iz Ugljevika i Miroslav Deronjić iz Bratunca.

Već u prvoj polovici februara 1991. godine u Dubnici su se događale čudne stvari. Naime, ljudima srpske nacionalnosti pripadnici SDS-a prodavali su četničke kokarde, a i oružje pod uslovom d aje onaj ko kupi zagovarač „srpske države“ do Knina i dalje. Janković je otišao i korak dalje pa je u martu formirao i jedinice civilne zaštite. Među onima koji su se isticali prilikom formiranja ovih jedinica bili su Petar Janković, Veljko Milić iz Tuzle i dr.Dragan Kerović iz Lopara. U vrlo kratkom roku na području Kalesije formirano je sedam četa civilne zaštite sa oko 1.080 pripadnika. Nakon formiranja jedinica srpski ekstremisti položili su i zakletvu koja je glasila „Kunem se da ću čuvati pravolsavnu vjeru i srpski narod, a ako zatreba i svoj ću život da žrtvujem. Spreman za pokolje u Kalesiji, Petar Janković za 32 osobe organizuje i vojnu obuku, a kasnije ih imenuje i komandirima Srpske narodne vojske, a sebe proglašava vrhovnim komadantom.

Na obuci za komadire jedinica bili su : Petar Janković, Jovan Četković, Blagoje Četković, Lazar Dragičević, Jovan Mijatović, Jovo Vasić, Petar Stokanović, Dušan Jović, Živan Kojić, Gavro Ristić, Cvjetin Lazarević, Savo Lukić, Mile Kojić, Dragan Erić, Zoran Ristić, Miodrag Petković, Marko Kovačević, Krsto Mijatović, Tomo Mitrović, Toško Četković, Andrija Lekić, Zoran Antić, Duško Bajić, Jovo Ilić, Sreten Vidović, Petar Perić, Dušanka Janković, Radenko Lazarević, Mile Todić, Miladin Katanović, Milan Nikolić i Dinko Perić. Nakon obuke četnici su se nastanili u Dubnici, gdje su svakodnevno pravili izviđačke pohode u muslimanska sela. 24.jula 1991. godine Janković sa družinom odlazi u Beograd gdje traže da im se isporuči 3.600 cijevi, što je i učinjeno.

Ubistvo policajaca

Nakon naoružavanja, pripadnici SDS-a javno su nosili oružje po naseljenim mjestima, pa i u samoj Kalesiji s namjerom da zaplaše muslimansko stanovništvo na ovom području. Rukovodstvo SDS-a sa Petrom Jankovićem na čelu, riješilo je da izazove incident sa težim posljedicama, odabravši pet  mladića srpske nacionalnosti da to izvedu u kafiću „Mis“ u Kalesiji. U toj grupi bili su: Rado Janković, Marinko Todić, Milan Todić, Milutin Ivanović i Vinko Todić. Kada su došli u kafić u njemu su zatekli dosta gostiju koje su na nepristojan način vrijeđali i psovali, a jednog od njih Marinko Todić pokušao je fizički da napadne. Vidjevši da se sve odvija po planu, Rade Janković je izveo iz kafića Marinka Todića i Milutina Ivanovića i poslao ih kući u Dubnicu po oružje. Kada su se vratili Marinko Todić je pred kafićem iz automata ispalio jedna metak, što je bio, uz sve što su ranije radili, razlog dolaska milicijske patrole u kojoj su bili Sead Bukvarević i Zijad Živčić.

Milicionari su automat oduzeli, a Todića i Ivanovića priveli u Stanicu milicije. Dok se ovo događalo, Rade Janković i Vinko Todić napustili su kafić i uputili se prema Dubnici. Po povratku dvojica milicionara pošla su za njima. Sustigavši Radu Jankovića milicionar Bukvarević, prišao mu jem uhvatio za ruku i pozvao da pođe s njim.Međutim, istog trenutka Rade Janković je izvukao pištolj iz kojeg je pogodio Bukvarevića koji je podlegao na licu mjesta. Nakon toga, Zijad Živčić u namjeri da razoruža i privede Jankovića upušta se u borbu s njim. Nakon kraćeg hrvanja, obojica su upala u kanal pored puta. Ubrzo se čuo još jedan pucanj, a tada se pojavio sa podignutim rukama i drugi milicioner koji je tražio da mu zlikovac poštedi život. Janković se nije zaustavio pucao je još tri puta usmrtivši Živčića.

Bijeg

Poslije izvršenog zločina, ubica odlazi u Dubnicu gdje ga Petar Janković stavlja pod svoju zaštitu. Nakon toga Janković ne želi da preda rođaka i ubicu, a obećao je samo razgovarati sa braćom srbima Goranom Žugićem načelnikom domovinske bezbjednosti i Srpkom Antićem načelnikom Odjeljenja milicije CSB Tuzla. Naravno da bi „kupio“ vrijeme Janković od Žugića traži da se iz Kalesije u Tuzlu prebace dvojica SDS-ovaca koji su ranije uhapšeni našto ovaj pristaje. Žugić je u svemu ovome igrao dvostruku ulogu, kako bi stvorio dovoljno vremena da Janković pobjegne na drugu stranu, što je na kraju i uspjelo. Nakon ovih događaja na putu Tuzla-Zvornik postavljaju se barikade, koje su paralisale saobraćaj u ovom dijelu. Sutradan, 13.marta 1992. godine, na barikadama je pucnjem iz obližnjeg šumarka ubijen Sead Avdić, vozač iz Kalesije.Pošto ni do 15. marta nisu pronađene ubice ali ni barikade s enisu uklanjale iza zatvorenih vrata održan je sastanak kome su prisustvovali Ministar MUP-a BiH Alija Delimustafić, komadant Tuzlanskog korpusa general Savo Janković, predsjednik Skupštine opštine Kalesija Izet Hadžić, predsjendik SDS Kalesija Petar Janković, v.d. načelnik CSB Tuzla Šemso Softić, načelnik Službe državne bezbjednosti Goran Žugić.

Nakon ovog sastanka barikade su uklonjene, ali kod muslimanskog stanovništa stvoreno je uvjerenje da ovo nije djelo jednog čovjeka već organizovane grupe četnika iz SDS-a što je i bilo tačno.

Formiranje odbrane Kalesije

U međuvremenu, muslimani su znali ko im je komšija, a ko nije dok su četnici u Dubnici svakodnevno vršili provokacije. Krajem marta 1992. godine muslimani u Donjim Raincima prvu jedinicu Patriotske lige,  a izrađuje se i ratni plan u kome je naročita pažnja poklonjena odbrani linije Bijeljevac-Mahmutovići.

Borci iz Kalesije bili su prvi koji su pružili pomoć braniocima Zvornika.U pravcu Kula-Grada, gdje su se vodile oštre borbe, u pomoć je otišla specijalna jedinica iz Prnjavora. Inače, pripreme za odbranu od četničke opasnosti nastavljene su tako da je Odlukom Opštinskog štaba formirana Prva četa TO Kalesija a na njenom čelu su bili :Alosman Zahirović komandirr i Muho Avdić i Osman Barčić komandiri vodova.

Treba naglasiti da su četnici imali namjeru stvaranja velike Srbije pa su tako od mještana muslimanskog stanovništva iz sela Kusonje, Hajvazi, Borogovo, Šeher, Like, Jelovo Brdo, Gojčin zatražili da predaju oružje. Većina stanovništva u ovim selima je predala oružje i tako se lišili mogućnosti da pruže aktivan otpor.

Početak rata u Kalesiji

Kao dan akda su počeli ratni sukobi na području Kalesije uzima se 02. maj 1992. godine kada su četnici napali Prnjavor, a zatim i druga mjesta. Petog maja u centru Kalesije istaknuta je i srpska zastava. Osmog maja četnici i rukovodstvo SDS-a zauzima Memiće, Bulatovce i Mahalu. Dva dana kasnije napali su i Kalesiju i u borbama koje su tada vođene branioci su uništili prvi neprijateljski tenk. Pošto je napad obnovljen većim snagama, branioci su se povukli u Donje Raince tako da je 11. maja 1992. godine Kalesija bila okupirana.  Nakon što su ušli u Kalesiju oni su je proglasili srpskim gradom. Padom Kalesije u četničke ruke prijetila je opasnost daljeg nadiranja četnika prema Dubravama i Tuzli. Četnici su to planirali i već 17. maja otpočeli su ofanzivu radi povezivanja sa snagama koje su bile napustile Aerodrom u Dubravama. Zahvaljujući braniocima sa područja općine Kalesija njihov pokušaj se završio potpunim neuspjehom. Pored drugih gubitaka potpuno su uništene dvije čete četnika, valjevska i borogovska.

Kalesija je ponovno oslobođena 23. maja, a tri dana kasnije tačnije 26. maja 1992. godine palo je i zloglasno četničko uporište Dubnica. U selu četnika Petra Jankovića, jedinice Teritorijalne odbrane pronašle su veliki broj oružja, medicinskog materijala hrane i drugih namirnica.

Tako je propao plan da „ugroženi srbi“ odnosno četnici i SDS-ovci pokore Kalesiju.

Materijal o događajima u Kalesiji korišten iz knjige “Zemlja između istoka i zapada” Dževada Pašića

Milan Škoro, Radovan Karadžić i Petar Janković