Elvedin Hokulić iz Živinica odrastao je u porodici u kojoj se posebno njegovala, čuvala i proučavala Božija riječ. Odgojen u duhu islamskih propisa, sve više se razvijala ljubav prema vjeri i vjerskom životu. Kao dijete, sa munare obližnje džamije pažljivo je slušao riječi mujezina, koje su vjernike pozivale na namaz.  Vremenom je sve više upoznavao Islam i duboko u sebi znao da će njegov put biti put koji će voditi stazama Islama. Vođen Allahovom voljom u svom životu napravio je jedan važan korak, kada je upisao Behram-begovu medresu u Tuzli. To je bila Allahova uputa i dar koji je dat ovom mladom momku, koji je prihvatio put vjere u kome nadstoji biti ustrajan.

” Allah upućuje onoga koga On hoće”- ovim riječima započeo je svoju priču student treće godine Fakulteta Islamskih nauka u Sarajevu. Svoju privrženost i težnju ka tom pozivu, pokazivao sam još kao veoma mali, slušajući ezan sa munare susjedne džamije i pritom ušutkujući sve one koji su mi bili u blizini, kako bih na miru mogao čuti meni tada nejasne riječi. I moram reći da je moja nena u tome vidjela svoj emanet i nastojala je u svakom trenutku mene podsticati da idem tim putem. Uvijek se trudila da budem redovan u mektebu, pričala o vjeri, jednostavno svu svoju pažnju je usmjerila ka meni kako bih ja postao bolji čovjek, bolji vjernik. I to je jedna od karakteristika svih naših nana i majki u Bosni. One su te koje su dale i danas daju najvažniji doprinos u odgoju muslimana Bošnjaka.”

Kako je ljubav prema vjeri i imamsko mualimskom pozivu, gajio još kao dijete, njegova želja je bila da nakon završene osnovne škole upiše Behram-begovu medresu u Tuzli. Najveću podršku u ovoj odluci pružili su mu rodititelji, sretni i ponosni sto je izabrao baš ovaj poziv. Važnu ulogu, ali i podršku na ovom putu imao je i od strane, imama džemata Tupković, hfz. Bajre ef. Delića, koji je u svakom trenutku bio uz njega, nesebično dijelio mnoge savjete i smjernice kako bi mu olakšao ovaj put.

” Nakon osnovne škole upisao sam medresu u Tuzli (Behram-begovu medresu). Bio sam 339-a generacija koja je upisana u tu odgojno-obrazovnu ustanovu. Sa razlogom kažem “odgojno-obrazovna” s obzirom da je znanje bez odgoja krnjavo znanje, a u najgoru ruku može biti opasno znanje u rukama nemoralne i neodgojene ličnosti. Upravo ova ustanova, je jedna od onih ustanova koje pružaju i teže ka usavršavanju obje ove komponente. Učenici su 24h, pet dana u sedmici odvojeni od svojih porodica i provode vrijeme zajedno, te su na takav način stalno uz svoje profesore, odgajatelje. Kroz ovu ustanovu učenik se nauči da bude čovjek, ličnost sa ispravnim stavom kojeg je spreman odbraniti kada zatreba, a  iza takvog stave su ispravni i valjani argumenti. To je sigurno jedna važnija, među mnogobrojnim ostalim prednostima, koje medresa pruža svojim učenicima. I naravno, neizostavna pozitivna tiketa školovanja u medresi, jeste I ta da imate priliku upoznati mnogo prijatelja, mnogo ljudi na koje se sa sigurnošću možete osloniti u svom životu i nakon završetka medrese.

Tokom mjeseca Ramazana, učenici medrese imaju prliku boraviti u određenim džematima gdje  obavljaju dužnosti koje su im kao budućim vjerskim službenicima stavljene u obavezu. Osim sto se na ovaj način pripremaju za poziv kojim se nadstoje baviti, pruža im se i mogućnost sklapanja novih poznanstava, upoznavanja  običaja i kulture mjesta u kojem borave tokom svetog mjeseca muslimana.

“Tokom prve dvije godine ja sam bio na praksi u selu Repuh, koji je u susjedstvu mog sela. Nakon toga, po završetku treće godine, obavljao sam praksu na prostoru MIZ Tuzla, u selu Pasci, i nakon završene četvrte godine, imao sam čast da budem na praksi u džematu iz kojeg sam i ponikao džemat Tupković, I to mi je bilo veliko zadovoljstvo biti na pomoći imamu koji me je učio i podučavao (s obzirom da sam mekteb nastavio pohađati u svom džematu i nakon preseljenja u Živinice) i koji je svo vrijeme bio uz mene. Nakon dolaska na studije u Sarajevo, počeo sam raditi u jednoj džamiji na Vratniku i tu sam proveo jedan Ramazan. To je bilo jedno prelijepo iskustvo i ovim putem želim preporučiti svima koji su u mogućnosti da posjete glavni grad naše Bosne i Hercegovine tokom Ramazana, pa makar proveli samo jednu noć, ja garantujem da će time na najljepši mogući način doživjeti ramazan. I tokom Ramazana 2017-te godine bio sam u Švicarskoj u džematu Oberentfelden, gdje sam također stekao jedno lijepo iskustvo. ”

Tokom školovanja u medresi, Elvedin je bio član horske sekcije, pa je tu praksu nastavio i pri dolasku u Sarajevo, kada je postao član grupe Rejjan.

“Članovi grupe Rejjan uglavnom studenti, od kojih je njih par završili zajedno sa mnom Behram-begovu medresu i bili članovi horske sekcije. Zajedno sa grupom Rejjan, imao sam priliku nastupati u mnogim gradovima u Bosne i Hercegovine, ali i po gradovima naše dijaspore. Također, ono što želim istaći jeste i to da grupa Rejjan prati proces povratka u naše raseljene gradova, odazivajući se na mnoge svečanosti u povratničkim džematima.” -istakao je Elvedin.

Postoji mnogo dozvoljenih načina putem kojih čovjek koji poštuje postulate svoje vjere može svoje vrijemo kavalitetno  provesti, s tim da pridržavajući se načela svoje vjere nikoga neće oštetiti, osramotiti, povrijediti, što što je slučaj kod onih zabranjenih načina zabave i uživanja. Tim stavom vodi se i naš sagovornik koji poziv koji je izabrao vidi kao način življenja,  koji  čovjek treba nastaviti praktikovati od samog rođenja.

” Moram reći da ja to ne gledam tako tj. ne gledam to kao odricanje nego jednostavno to nazivam prirodnim načinom života. Mi danas imamo priliku vidjeti mnoge poroke koji gospodare današnjim svijetom, a koji su posebno zastupljeni među mlađom populacijom, poput alkohola, droge i sl. Kako sam i rekao, “prirodan način življenja” što znači: čovjek je po prirodi rođen neovisan od tih stvari, poput alkohola i sl., te nastavlja živjeti onako kako je rođen i kako je došao na ovaj svijet tj., neovisan od tih poroka.”

Elvedin je trenutno student treće godine Fakulteta Islamskih nauka u Sarajevu, odsjek Teologija.

“Ono što je trenutno moj cilj, ako Bog da, jeste da završim diplomski studij, nakon kojeg ću, ako bude Božija volja, upisati i postdiplomski studij. Da li na istom fakultetu ili ne, o tome još vodim raspravu sa sobom, ali ono što zasigurno znam da želim, jeste da, ako Bog da, odluke o svojoj budućnosti ne donosim još dugo vremena sam. Ipak, sve je u Božijim rukama, pa ćemo vidjeti”.

Elvedinovo porijeklo potiče iz sela Tupković u kojem je  živio do svoje desete godine, nakon čega se odlukom svojih roditelja, preselio u Živinice, gdje i danas živi sa svojom porodicom. Rado dolazi u svoj rodni kraj, kraj u kome je napravio svoje prve korake i u kome je iako mnogo mlad donio jako bitne životne odluke.  Za rodno mjesto vežu ga mnoge uspomene iz djetinjstava, tu je proveo najljepše trenutke svog života, stekao mnogo prijatelja zbog kojih rado posjećuje Tupković.

Grad na rijeci Miljacki oduvijek je odisao posebnošću i ljepotom, koja očara svakoga ko bar jednom posjeti Sarajevo. Ta prirodna ljepota i bogata gastronomska ponuda, osvojila je i Elvedina. Međutim, kaže da  se posebne čari, hal i ljepota glavnog grada osjete u toku mjeseca Ramazana. Neprocjenjiv je osjećaj  čuti ezane sa sarajevskih munara i ugledati svjetla upaljenih kandilja, koji oglašavaju početak iftara.

Na samom kraju naše priče, svako ko želi ići putem kojim idu ljudi poput ovog momka, Elvedin poručuje  da je put vjere, put koji je od velike koristi za Bošnjake. Jedino ljudi koji su obrazovani i odgojeni, a pritom su vođeni postulatima Islama, mogu biti nova uzdanica u našoj zemlji i povratna karta za mnoge koji su svoju nafaku i bolje sutra, nažalost, potražili u drugim zemljama.

Emina H.