Ševket, Fadil, Rešid, Munib, Damir, Šemso, Kadrija, Fikret, Amir, Selim, Sinan, Ibrahim, Sulejman…imena na zelenim tabutima, a na njima ruke majki, sestara, očeva, braće.

Bolni su njihovi jecaji u sablasnoj hali bivše Fabrike akumulatora. Opraštaju se od svojih najmilijih od kojih su se rastali prije više od dvije decenije.

Bešlija Mujić 11. jula ukopat će oca Begu.

– Ubijen je 1995. godine u Kravici. Pronašao sam ga ove godine. Ukopat ću samo lobanju i dvije-tri kosti. Godine 2003. ukopao sam brata. Ne može se opisati kako mi je – kazao je Bešlija dok stoji kraj očevog tabuta.

(Foto: Anadolija)

Do zelenog tabuta nalazi se i Ševal Ademović koji će ukopati sina Šefika. Imao je samo 16 godina.

– Ubijen je u Kravici. Pronašao sam ga 2012. godine. Rekli su mi da su pronađene dvije kosti. Šutio sam, nisam smio reći ni ženi ni kćerki. Ove godine sam smogao snage i rekao ženi da je Šefik pronađen. Žena nije mogla vjerovati da sam ja to toliko trpio i šutio od 2012. Više nisam mogao trpiti – ispričao je Ševal.

Nakon toga su se odlučili na ukop. Ovaj otac je 2003. godine ukopao i sina Jusufa. Ševal je sa dva sina krenuo na “put spasa”. Nakon jedne od zasjeda više ih nije mogao pronaći.

Kako je kazao, da nije bilo živog svjedoka posmrtne ostatke svog sina Jusufa nikada ne bi pronašao.

– Ubijen je u zasjedi i bačen niz kamenje. To je rekao živi svjedok. Nikad ga neću odati – poručio je ovaj srebrenički otac.

Među 71 žrtvom koje će ove godine biti ukopane na kolektivnoj dženazi nalazi se i sedam maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana 11. jula u Potočarima je 15-godišnji Damir (Kemal) Suljić čiji su posmrtni ostaci pronađeni u bratunačkoj masovnoj grobnici Blječeva, a najstarija Alija (Huso) Salihović, rođen 1923. Njegovi posmrti ostaci su pronađeni u masovnim grobnicama Zeleni Jadar i Pusmulići.

(Faktor.ba)