Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine, nekada je bila simbol sporta u našoj zemlji. Bili smo ne tako davno redovni učesnici Eurobasketa, a sam dres je za košarkaše bez obzira na nacionalnost i vjersku opredjeljenost bio svetinja.

Sjetimo se samo Nenada Markovića, Gordana Firića, Dževada Alihodžića. Ti momci su ponosno nosili dres svoje domovine.
Međutim, očigledno je da su se vremena promjenila. U reprezentaciji su godinama već raznorazni mešetari i menadžeri, koji naravno ne mogu donijeti ništa dobro, niti su donijeli. Reprezentacija je odavno postala odskočna daska za mnogobrojne košarkaše, koji za vrijeme Nene, Firketa i ostalih nisu mogli primirisati parketu.

Danas, reprezentacija Bosne i Hercegovine, mnogo je slabija od većine prethodnih generacija. Iako imamo u ekipi fenomenalne košarkaše poput Mirze Teletovića, Nihada Đedovića, Ratka Varde i drugih, reprezentacija bi mnogo, mnogo jača bila da su tu recimo Emir Preldžić, Jasmin Hukić, Goran Suton i Hasan Rizvić.

Primjer Emira Preldžića dovoljno govori koliko ima patriotizma i ljubavi prema rodnoj mu zemlji. Čovjek je na sva usta vrištao kako želi samo igrati za Bosnu i Hercegovinu, da bi nakon što su otklonjene sve administrativne prepreke za nastup u dresu naše zemlje, jednostavno rekao NE reprezentaciji. Otrčao je Preldžić za turskim novcem, i vjerovatno će u budućnosti nositi dres ove reprezentacije.
Ipak, opet će za koju godinu Preldžić vrištati sa naslovnica dnevnih novina i portala o tome kako je svim srcem želio da igra. Mi bi mu kao trebali povjerovati. Ipak, nije ni on jedini krivac za ovakvu situaciju. Krivicu snose i prethodni stručni štabovi, koji su zahvaljujući raznim sumnjivim menadžerima, koji su gurali svoje igrače, Emira jednostavno poklonili Slovencima, a sada on vraća “na pravi način”, odričući se dresa Bosne i Hercegovine, iako to ne bi trebao.

Slična je situacija i sa Hasanom Rizvićem. On je izričito odbio nastup u dresu Bosne i Hercegovine, nadajući se pozivu u reprezentaciju Slovenije. Prevario se Hasan, pa će Eurobasket iz Litvanije gledati ispred TV-a.

Jasmin Hukić jednostavno je zalupio vrata reprezentaciji, odrekavši se pasoša naše zemlje. I on je postao Slovenac, nažalost, na račun naše reprezentativne košarke, i mladića u reprezentaciji kojima je trebao biti vođa, i mentor na parketu. Ipak, Hukić je imao i dobrih partija u reprezentaciji, igrao je kad mnogi nisu htjeli, i to ne smijemo zaboraviti.

Sa druge strane Goran Suton, nikada nije ni pomišljao obući dres zemlje u kojoj je rođen. Hoće čovjek u reprezentaciju Hrvatske, pored svih fantastičnih košarkaša koji igraju na njegovoj poziciji tamo. I on se, kao i Rizvić, dobro prevario u ovoj odluci.
Međutim, ono što sve raduje istinske ljubitelje košarke je dolazak nekih novih lica, što u stručni štab, što u igrački kadar. Veliko je zadovoljstvo vidjeti momke sa američkih univerziteta Adnana Hodžića i Diega Kapelana, kako sa velikim oduševljenjem pričaju o reprezentaciji. Njima je veliko zadovoljstvo samo uvrštavanje na spisak najboljih košarkaša, naše, i njihove Bosne i Hercegovine.

Generalni sekretar Košarkaškog saveza Harun Mahmutović, takođe je velika pozitiva, pojačanje, čovjek koji nam je prethodnih godina itekako trebao u Savezu. Učinio je čovjek za ovo malo vremena na čelu Saveza više nego svi njegovi prethodnici u proteklih desetak godina.
Čovjek vodi Savez koji je praktički u bankrotu. Treba mu se diviti.

Nadamo se da će naši košarkaši na Eurobasketu pokazati ono najbolje od sebe, te ono što je najvažnije, igrati srcem. A što se tiče Preldžića i njemu sličnih, jednostavno,narodski rečeno, ko neće, ne mora.
.

Piše: Midhat Šljivak
reprezentacija.ba