Kada se vajar poput Slavka Beronje (70), Budvanina rodom iz Bosanske krajine, “razigra”, onda nastane drveni automobil. I to ne jedan nego dva.

Prvi, koji je zbog ljubavi prema Krajini dobio ime “Krajišnik”, trenutno je na počasnom mjestu, u vajarevoj dnevnoj sobi u Budvi, gdje on živi u posljednjih 25 godina, a drugim, tehnički savršenijim, koji ima krov i stakla, ovih dana se, na jednom od svojih proputovanja, provozao i Prijedorom, u koji je došao zbog prijatelja.

Mada je priča o drvenom automobilu koji je prošao sve moguće ateste do uredne registracije, stara više od jedne decenije, kad god se nađe na cesti, izaziva oduševljenje i želju da se taj “susret” zabilježi bar fotografijom.

– Ima motor, prednji i zadnji koš da bi se mogao kretati, a iznad i ispod je sve drvo. Koristio sam drveta koliko ima nacija i naroda u Krajini, orah, šljivu, hrast, trešnju, tisu, jasen, maslinu, dud… Sve izglancao i uredio. Unutra su dijelovi Porschea, Renaulta i Alfe – sa širokim osmijehom na licu kaže Beronja.

Njegov drveni automobil može razviti brzinu i od više od 150 kilometara na sat.

Nisu mu strane duge relacije pa se tako nedavno iz Budve preko Slavonskog Broda dovezao prvo do Mađarske, onda svratio u Austriju, do Beča, pa potom preko Srbije otišao do Makedonije i na kraju se preko Albanije vratio kući, u Budvu. Putovanje u kojem je prešao najmanje 6.000 kilometara, trajalo je dvadesetak dana.

– A na granicima, često ista priča. Stanem ustranu pa se oni svi islikaju, ispipaju moj auto i na kraju obično zaborave provući dokumente kroz računar pa ih moram opominjati da to urade da ne bih imao problema pri povratku – uz osmijeh kaže Beronja.

Dobre ponude

On u svojoj kolekciji ima čak devet automobila, od Fiće, preko dva drvena, do diližanse, obnovljene poštanske kočije iz 1903. godine. Kaže da ih ne bi prodao nizašta na svijetu. I pored ponuda od kojih bi mogao veoma udobno živjeti, “Krajišnik” će jednog dana, prema njegovoj želji, završiti u nekom od muzeja u Bosanskoj krajini.
Džamonjina preporuka
Beronja je Likovnu akademiju počeo u Francuskoj, a završio u Njemačkoj. Priča da je na Kozari davnih sedmadesetih godina prošlog stoljeća sreo velikog vajara Dušana Džamonju, koji je tada radio spomenik.

– Dao mi je neku preporuku i rekao: “Idi ti, mali, u svijet, nisi ti za nas ovdje” – kaže Beronja, koji je Džamonju poslušao, otišao i nije se pokajao.

(Avaz)