“Sve dok ne svane” treći je roman mladog pisca Hazima Hadžića. Priča prati stariji bračni par koji se priprema na sveto islamsko hodočašće – hadž, ali nakon što muž Hasan pretrpi srčani udar, on i njegova žena, unatoč protivljenju njihove djece, odluče da bi bilo najbolje ako bi ona otišla sama. Hasanova žena misteriozno nestaje u pustinjama Meke i Medine, a u razotkrivanju tajne njene navodne smrti, on će otkriti i ono za čim neki tragaju godinama – istinu o duši čovjeka.

Hazim Hadžić,  većinu svog života proveo u Kalesiji, pomenuti roman  njegova je četvrta knjiga.

“Pratio sam ideju za ovaj roman još otkako sam završio pisanje svoje treće knjige ”Tvoje tijelo je moje tijelo”, koji je izuzetno dobro prošao u Bosni i Hercegovini, ali trebalo je da prođe izvjesno vrijeme kako bi ideja bila dovoljno zrela za ispisivanje. Godinu dana posvećenog rada i istraživanja pozadine vjerskih rituala, rezultiralo je romanom ”Sve dok ne svane”. Iako je sadržaj prožet elementima iz islamskog svijeta, mislim da je poruka romana univerzalna i da se u njoj mogu pronaći sve generacije.” kazao je Hazim Hadžić.

Roman “Sve dok ne svane” koji izdala izdavacka kuca “Dobra Knjiga” iz Sarajeva ugledao je svjetlo dana i od danas je u prodaju u knjižarama kako u Bosni iHercegovin tako i van njenih granica.

Roman mladog pisca već je pobrao simpatije onih koji su ga pročitali a u recenziji kalesijski književnik Fahrudin Sinanović napisao je:

“Ozbiljna, vrhunska poezija može se pisati i u mlađoj životnoj dobi. Sa 20-ak godina Jesenjin, AB Šimić i mnogi drugi pjesnici pisali su odličnu poeziju. To je tako jer poezija je stvar nadahnuća, trenutka. Pisanje proze je znatno ozbiljniji književni posao. Za ozbiljnu prozu treba životnoga iskustva koje dolazi s godinama. Kada je Nedžad Ibrišimović 1968. godine napisao roman „Ugursuz“, književna javnost je bila iznenađena kako tako mlad pisac može napisati tako dobar roman. A Ibrišimović je tada imao 28 godina. Uprkos svemu ovome, Hazim Hadžić u 23. godini piše svoj treći roman. Sve eventualne manjkavosti neka idu na račun njegove rane životne dobi. Ako je pisanje romana „mala matura“ književnosti, novim romanom „Sve dok ne svane“ Hazim Hadžić je maturirao. Možda nije najveća ocjena, ali ispit je položen. Za potku svog romana autor je izabrao ne baš čestu temu u bošnjačkoj književnosti – hadž. Hadž se u našoj literaturi tretirao uglavnom u putopisima, od Jusufa Livnjaka, koji opisuje svoj odlazak u Mekku 1615. godine, pa do kraćih putopisnih zapisa sa hadža Nedžada Ibrišimovića, Enesa Karića… Treba, dakako, spomenuti i dramu „Na Božijem putu“ Ahmeda Muradbegovića. Štivo „Sve dok ne svane“ napisano je bez mnogo statičkih motiva, bez mnogo deskriptivnih i gnomskih pasaža koji bi opterećivali i zaustavljali glavni tok radnje. Time je roman čitaocima zanimljiviji. O glavnim likovima, supružnicima Hasanu i Mejri Kujundžić, njihovom sinu Hamzi, kćerki Ajni, komšiji Feridu i drugim likovima više saznajemo iz dijaloga i njihovih postupaka, nego iz direktnih opisa. Hadžić nam u svom tekstu slika porodicu Kujundžić, koja je i fizički razdvojena – djeca žive u inostranstvu – a, uz to, nastala je i podijeljenost koju je prouzrokovao Mejrin odlazak na hadž. Najkvaliteniji dio romana je pomalo bajkoviti završetak. Po stilu pisanja, roman Hazima Hadžića „Sve dok ne svane“ blizak je romanima Nure Bazdulj Hubijar.”

Promocije romana “Sve dok ne svane” počet će naredne sedmice

Podsjećanja radi, Hazim je dugo godina bilo član GKUD ”Halisije” u Kalesiji, te član karate kluba ”Bosna Kalesija”. U Gimnaziji ”Meša Selimović” pisao je  dramske komade, glumio u školskim predstavama. Objavljuje kolumne i recenzije na domaćim sajtovima. Njegova djela, prozu i poeziju, čitali su naši najpoznatiji autori i novinari, od Šime Ešića, Mehmeda Đedovića i Jagode Iličić, do Saliha Brkića, Nedžada Ibrišimovića, Mehmeda Pergana i Zlatka Dukića.