“Ovo je Esma. Esma ima Downov sindrom i celijakiju. I danas joj je prvi dan koji posti. Kaže Esmina mama Almedina, da ne zna opisati svoju sreću.”Esma je nikad sretnija jer posti.. Jedva je zaspala od sreće da dočeka sehur.Njoj će majka sve posebno da pravi, ali velika je to stvar kad neko kaže ja ne mogu, a može se, sve se može kad se hoće. Jutros kad je Esma učila: “Ja, Allahu, zaposti u Tvoje ime”,hamam nikad sretnija nisam bila u životu.” ovako je napisao hafiz Nedim Botić uz Esminu fotografiju.

Esma ima 12,5 godina. Pohađa 6 razred OŠ Hasan Kjafija Prušćak u Zenici. Odlična je učenica. Vrijedna, marljiva, vesela. Jako je dobro prihvaćena u školi i na treningu što se, kaže njena mama, odrazilo na njen uspijeh.

Još jednom odlukom Esma je potvrdila da nam svima može biti primjer. Odlučila je da posti mjesec Ramazan. Jučer je ispostila prvi dan, a danas je ponovo ustala na sehur i posti. Vesela je i razigrana poput leptirića.

“Samo mi roditelji djece sa poteskoćama znamo koliko je ovo golemo.Toliko nam znači što želi postiti,jer je sama izrazila želju,i sinoć kad je rekla da želi lepinu za sehur,valllahi svu sam dušu i ljubav u nju stavila. Ona jede bezglutensku ishranu,ma nikad mi lepina ljepša nije bila,kad se radi s puno ljubavi sve se moze. Neka mi je Allah čuva i ovaj dan da isposti s lahkoćom” dodaje mama Almedina.

Inače, kada se djeci ustanovi dijagnoza i kada imaju poteškoće u razvoju govori se ono što neće moći. Uz Božiju pomoć i bezgraničnu ljubav oni često prkose dijagnozama. Poput našeg leptirića Esme. Djevojčice koja je jučer nakon hafizove objave mnogima izazvala poseban osmijeh, dala nadu…

“Mi kao roditelji smo se uvijek kako se rodila potpuno vjerovali Allahu i kada se rodila shvatili smo da smo mi dobili priliku da zaradimo džennet. Ona je naš džennet. Uvijek govorim svima ne zato što ja znam, i što mogu, nego zato što me On nadahnuo i što Njemu vjerujem. On možeš sve što moja duša poželi i Njemu apsolutno ništa nije nemoguće. Tebi vjerujem Gospodaru i zbog Tvoje milosti ja se trudim. U cijeloj životnoj nesavršenosti, ona je nama savršena baš takva kakva jest. Želimo joj pružiti ,kao i njenom bratu Ahmedu isto tako da znaju da je babin i moj zagrljaj uvijek i zauvijek njihova mirna luka, mjesto gdje će moći pobjeći kada ih život i ne bude baš mazio, da Esma vjeruje u sebe, da ne odustaje i ne posustaje od svojih snova,da voli prvo sebe jer samo tako može voljeti i druge..Znate,i ja imam strahove, alii kada smo zagrljene, znam da smo tako najsigurnije,da je tako najtoplije i njoj i menii uvijek želim da bježi meni i da se svijet ruši, duše mi moje, sve ću uz Allahovu pomoć popraviti,posložiti i na mjesto vratiti! Obećala sam sebi i njoj da ćemo srušiti okvire neljudskosti među ljudim ,i sve predrasude,granice. Za nju mogu sve. Zbog nje također. Preko svojih granica, preko sebe same.” kaže Esmina mama.

Esmin osmijeh na sehuru mnogo je rekao.