Lokalitet Stara kuća u Kikačima, odnosno u Babinoj Luci je veliki zemljišni prostor čija površina iznosi više hektara zemljišta.

Ovaj prostor je danas otprilike omeđen putevima sa svih strana. Sa jedne strane graniči se sa starim putem Tuzla-Zvornik, sa druge strane dijelom puta Kikači- Hrasno, sa treće strane nekadašnjim „Pašinim putem“ (koji je u narodu poznat kao Ciganski put), i sa četvrte strane dijelom puta Babina Luka-Vis (Požarnica).

Historija ovog lokaliteta je neistražena i krije mnoge tajne. Na prvom mjestu to je sam naziv lokaliteta „Stara kuća“ što upućuje da je na ovom prostoru nekad bilo naselje a onda je iz nekih razloga napušteno. Na ovom lokalitetu postoje tragovi ljudskog življenja još od najstarijih vremena, od kojih posebno mjesto zauzima nekropola stećaka na mikrolokalitetu „Njiverica“, spomenika koji su nastajali u
vremenu od 12.-15 stoljeća.

U neposrednoj blizini ove nekropole na starom mezarju nalaze se najstariji nišani na području Tuzlanskog kantona, pa i Bosne i Hercegovine iz 15.st. a koji su sastavni dio tkz. „Babinog mezara“. Ovi nišani predstavljaju evoluciju srednjovjekovnih stećaka, odnosno, prelazni oblik nadgrobnih spomenika od
stećaka ka muslimanskom nišanu. Ovi nišani su stariji više od 200 godina od čivljanske Atik džamije koja se trenutno smatra za najstariji islamski objekat na području općine Kalesija.

U neposrednoj blizini „Babinog mezara“ pokraj starog puta Tuzla-Zvornik nalazi se i izvor koji je u narodu poznat pod imenom „Bikina voda“. Za ovaj izvor se vežu mnoga predanja i legende. Lokalno stanovništvo tvrdi da je voda sa ovog izvora ljekovita te da je kao što i sam naziv kaže prije svega voda za lijecenje
ženskih bolesti. Kada je taj izvor dobio to ime i po kome ostaje tajna.

Fotografija lokaliteta „Bikina voda“ gdje se nalazi izvor vode za koju mještani okolnih sela vjeruju da je ljekovita. Izvor je danas zarastao u šipražje.

Prostor „Stare kuće“ bez obzira na sve nabrojane ostatke prošlosti koji svjedoče o kontinuitetu življenja na ovom prostoru iz nekih razloga je bio nenaseljen i napuštan, sudeći po tragovima prošlosti u periodu od 17.- poč.20.st.. Do Prvog svjetskog rata taj prostor je bio erarno, odnosno, državno zemljište, što znači da nije bio u privatnom vlasništvu. Završetkom Prvog svjetskog rata to zemljište se odlukom tadašnje vlasti dodjeljuje privatnim licima.
Ostaje tajna zbog čega je taj lokalitet bio napuštan i nenaseljen u periodu 18. i 19.st.. Uzrok napuštanja i nenaseljavanja prostora „Stare kuće“ može se dovesti u vezu sa narodnim predanjem koje kaže da je ovaj prostor u srednjem vijeku poharala kuga te iz straha od kuge taj prostor više nije naseljen tj. urbaniziran.
Ovo predanje ima uporišta u činjenici da je zaista tuzlanski kraj za vrijeme Osmanske vladavine u više navrata harala kuga, što je za posljedicu imalo migraciju stanovništva sa prostora gdje se ta bolest pojavila, a kasnije je taj prostor koji je napuštan nazvan „Starom kućom“. Lokaliteta pod imenom „Stara kuća“ ima više na prostoru Tuzlanskog kantona i uglavnom su to prostori koji su napuštani i koji se dovode u vezu sa kugom.