Sve je počelo prije tri godine, kada je dnevni boravak preuredila u starom bosanskom stilu. No, Seniji je trebao veći prostor gdje bi sve svoje želje ispunila. Odlučila je sagraditi kuću i to baš autentične gradnje nekadašnjih bosanskih kuća. Živjela je ona i u stanu u centru Tuzle, pa u Vukovijama napravila kuću, ali rahatluka kao ovdje nigdje na svijetu nema, kaže i dodaje da je konačno pronašla sebe i svoj mir. Bosanska kuća nalazi se na lokaciji koja vas okružuje prirodom, prelijepim livadama, pa često Senija sa komšinicom ide u branje ljekovitog bilja ili na obližnji izvor po vodu, ali obavezno u tradicionalnoj nošnji, kao što su nekada to naše nane radile.

Senija je neko ko voli i čuva tradiciju, pa u jednoj sehari nalazi se bluza i peškiri koje je vezla njena nana i ručni radovi su stari preko 70 godina… Sjeća se ona i pucketanja vatre iz starog šporeta, a nana u kutku sobe sjedi i veze. Nije joj smetala buka stana, čak joj je prijala i umirivala kada krene na spavanje. Sve to njoj nedostaje, jer kao djevojčica dosta je vremena provodila sa rahmetli nanon, pa svako sjećanje na nju izazove more suza i emocija. Čuva njene ručne radove, a od nje je i najviše zavoljela tradiciju i običaje. Sada ona na svoju djecu, posebno unuka, prenosi tu ljubav. Unuk je često kod nene i djeda i upoznao je svaku starinu, pa kada se nabavi nešto novo uvijek primijeti.

U kredencu se nalaze bluze, dimije, šamije od njene rahmetli majke, a tu je i tepsija koju je dobila na poklon od majke i iz koje joj je najdraže popiti kahvu.

Svaki detalj, svaka starina ima svoju priču, kaže Senija, one predmete koje dobije od prijatelja u sebi nose različite životne događaje i ljepotu, a one koje kupi na lokalnoj pijaci sigurno da isto tako svjedoče o jednom vremenu i ljudima.

Senijin muž i djeca, često je obraduju poklonima, onim za nju najvrijednijim, pa je nedavno dobila singer mašinu za šivenje.

Senija kaže i da je sve teže pronaći starine, jer polako izumire tradicija, te se obraduje svakom predmetu koji dobije i kupi, jer to nema cijenu. Ova žena uživa u svemu, pa je prilikom dizajniranja bosanske kuće vodila računa o svakom detalju, napravila skicu izgleda kuće, a svaka cigla tokom izgradnje je prešla preko njenih ruku. U toku razgovora nijednom se nije požalila i rekla da joj je bilo naporno, stalno je ponavljala “kada se nešto voli nije teško”. I nije, nije joj teško dočekati svakog putnika odakle god dolazi, najavljen ili nenajavljen, dočekat će ga sa sofrom i kahvom. Vrata njene bosanske kuće su svim dobrim ljudima otvorena. Bujruma ima.

Senijina bosanska kuća postala je prava atrakcija, zbog toga skoro nikad nije sama, jer dolaze ljudi iz cijele Kalesije i okoline, da vide i posjete ovaj mali raj.

Senija Brđanović je i odlična kuharica, tradicionalna jela su njeni specijaliteti, tako da ukoliko dođete kod nje ništa vam neće nedostajati. Nadamo se da će porodica Brđanović proširiti svoje domaćinstvo i da će veći broj ljudi posjećivati, a njihova bosanska kuća postati agroturistički biser koji će na pravi način dočarati život jednog čovjeka na selu, život naših majki, djedova, nana…

Projekat podržan od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.

Prepuštamo vas da uživate u ovom malom raju: