…Koliko sam samo, u svom dugom životu, srela prekrasnih, prepametnih, preambicioznih, prevrijednih, pre, pre, pre…u najljepšem smislu te riječi, djevojaka, žena, među njima i onih iz najuže moje familije, ali onakvu kakva je ona teško da sam ikad srela.
Zove se Mihada Hodžić i ima 24 godine. Dolazi iz sela Vukovije u Kalesiji. Završila je Behram-begovu medresu u Tuzli, potom Fakultet za tjelesni odgoj na Univerzitetu u Tuzli.
Osim što je profesorica tjelesnog odgoja, Mihada je i profesionalna instruktorica fitnesa. Ona je i medicinska sestra jer je srednju medicinsku školu završila vanredno, napominjući kroz svoj očaravajući osmijeh koji zrači jednako energijom i toplinom da “svako novo znanje može donijeti samo dobro”.
Na manifestaciji povodom obilježavanja Svjetskog dana hidžaba, održanoj u amfiteatru Behram-begove medrese u Tuzli, Mihada je stala za mikrofon i iskrenim govorom, prisutnim ispričala svoja iskustva kao djevojke koja kroz život ide sa hidžabom, koji je, kako kaže njena idetifikacija, a koji nikad nije bio prepreka u ostvarenju njenih snova.
“Imala sam tek 7 godina kada sam se pokrila. Bila sam prvi razred osnovne škole. Moja porodica je prakticirala vjeru i ja sam u to vrijeme pohađala mekteb.
Majka je jednog dana pričala neku priču o pokrivanju žena, ja sam je pogledala i odjednom skinula njenu mahramu s glave i stavila je na svoju glavu.
“Eto i ja sam se pokrila” rekla sam joj, a ona me gleda, smije se, veli “pa ti si mala”.
Od tada, do danas, a proteklo je 17 godina, iz kuće nikad nisam izašla bez mahrame i ponosno nosim svoj hidžab”, ispričala je Mihada prisutnim, prisjećajući se dana kada je kao djevojčica odlučila da se pokrije.
Pričala je o svojoj dječijoj ljubavi spram sporta. Nikad, kaže, dok je bila u osnovnoj školi nije bila suočena sa predrasudama zbog njene mahrame. Dok je bila osnovac započeli su njeni prvi sportski treninzi u odbojci, nogometu, košarci, atletici.
“Hidžab nije sputavao moju veliku ljubav prema sportu, a nisu ni roditelji. Podržavali su me. Čak sam se okušala i u bacanju kugle. Profesor tjelesnog u mojoj školi motivirao me je da i ja jednog dana budem profesorica tjelesnog odgoja.
A onda sam krenula u medresu. Novi prijatelji, profesori, novo okruženje. Medresa mi je dala mnogo, pa i mogućnost da razvijam svoju ljubav prema sportu. Na jednoj od takozvanih “Medresijada” proglašena sam najboljim sportistom svih medresa u Bosni i Hercegovini”.
Kad je maturirala, kaže, nije imala dilemu. Fakultet za tjelesni odgoj i sport bio je njen izbor.
Mihada je ispričala da su prvobitna nelagoda, ali i strah kako će je kao studenticu tjelesnog odgoja koja nosi hidžab prihvatiti kolege na fakultetu, nestali onog trenutka kad je prvi put prešla prag zgrade fakulteta.
“Bila sam redovan student i, mislim, dobar student. Diplomirala sam ocjenom “9”. Sa osmjehom sam išla na fakultet i nikad koliko sam studirala nisam dobila niti jedan loš pogled, a kamo li lošu riječ niti od kolega, pogotovo ne od profesora, zato što nosim mahramu. Radila sam sve vježbe, jednako kao i moje muške kolege, išla na logorovanja, takmičenja u raznim sportovima itd.
Hidžab mi nije bio prepreka, naprotiv. Ja sam studirala ono što volim, odjevena onako kako volim, ustvari, slobodna u ostvarenju svojih snova.
Diplomirala sam u roku i danas sam zaposlena kao instruktor fitnesa u Centru za edukaciju i istraživanje “NAHLA” u Tuzli” ispričala je Mihada uz poruku da hidžab ne treba biti prepreka u ostvarenju snova ni jedne djevojke koja je odlučila da život provede pod hidžabom.
Ona, kaže, nikad nije bila diskriminirana zato što nosi hidžab.
Misli da je to, prvenstveno, zato što ona nikad “nije dala na svoj hidžab, na svoje želje, na svoje planove za budućnosti”.
“Hidžab je naš lični izbor i stoga je on naš ponos, naš identitet, naša blagodat, naše pravo, naš stav”, poručila je Mihada prisutnim na ceremoniji povodom obilježavanja Svjetskog dana hidžaba..
Suze koje je prolila tog trenutka bile su posljedica emocija kojim je opisala osjećaj radosti kada je primila svoju prvu zaradu kao školovana instruktorica fitnesa.
I to pod hidžabom.
Kako smo čuli, jedina takva u Bosni i Hercegovini.
Piše: Almasa Hadžić/politicki.ba