Amra Hasić iz Gradačca od malena je svoju kreativnost i inspiraciju voljela izraziti na slikama. Vremenom se više posvetila umjetnosti, usavršavala je različite tehnike slikanja, te posjećivala razne radionice. Ljubav prema slikanju i umjetnosti nije zanemarila ni tokom fakulteta. Dilomirala je na Filozofskom fakultetu, odsjek Historija i stekla zvanje diplomirananog historičar i arhivar. Završetkom fakulteta, kao većina mladih ljudi koji ne mogu pronaći posao u struci, slijedi borba pronalaska načina da se bavite poslom od koga ćete moći živjeti. Tada njena ljubav prema umjetnosti, slikama i onim što je radila u slobodno vrijeme, pretvorila u mali biznis, prodaje slika, rukotvorina i suvenira putem sajmova i društevnih mreža.

U Amrinom životu 2006. godine događa se prava prekretnica, kada se suočava sa autoimunim oboljenjem i dijagnozom Reumatoidni artritis. S obzirom da je imala više vremena počela je intenzivnije crtati na staklu i porculanu, nabavljati kvalitetnije boje, materijal. U početku je više poklanjala ono što nacrta, dragim osobama za posebne prilike. Za sada posao kaže da joj dobro ide.

” Nisam za sada imala sreće da se zaposli. Od kako sam u Gradačcu više sam se posvetila svom hobby-ju. Ovde u Gradačcu sam vidjela da se niko ne bavi s tom tehnikom, vjerojatno ima kreativnih osoba koje to znaju i koje rade ili su radile, ali ih u Gradačcu nisam upoznala za sad, koliko znam da sam jedina koja se aktivno bavi tom tehnikom.
Pošto crtam dugi niz godina, radim slike na platnu, crtam na staklu, porculanu, textilu, licu, pravim gipsane ukrase i magnete, za lično vjenčanje sam napravila bider i kićanke, sam svoj majstor. Po kući sam oslikala zidove, imam puno ideja u svojoj glavi i za restauracija namještaja “, navala je Amra.

Ona je imala priliku da svoje radove predstavi očima javnosti na sajmovima u Gradačcu, a neki od njenih radova nalaze se u prostorijama Preporoda. Što se tiče slobodnih umjetnika, kaže, bilo bi dobro kad bi imali priliku češće izlagati radove, na izložbama, sajmovima, kada bi se i lično upoznavali i razmjenjivali iskustva, edukovali.

“Što se tiče našeg podneblja, umjetnost, kreativnost se ne cijeni, ne ulaže se u promociju, edukaciju, ne daju se podsticaji, ne pružaju prilike, osim pojedinim osobama, ali takvih je malo. Što bih konkurisala na neki projekat samozaposlenja, i tu ne mogu, jer je potrebno papira brdo jedno, od registrovanog obrta, sreće, poznanstva… Trebali bi malo pojednostaviti i pružiti priliku svim osobama koje žele nešto ostvariti, obezbjediti, jer kako vidim mnogi odlaze iz naše zemlje, ali ja sebe vidim ovde, i nadam se da će doći i mojih 5 minuta, da ostvarim ono za što sam se školovala, edukovala i stvarala”.

Navela je da još uvijek ima ljudi koji cijene tuđi rad, trud i zalaganje znaju prepoznati pravu umjetnost i kvalitet.

“Osoba koja zna da je u pitanju umjetnost, ručni rad, rukotvorine, suvenir, neće pitati za cijenu, već će kupiti ili pohvaliti, poželjeti sreću, takve osobe cijenim i poštujem i takvoj osobi bi i poklonila suvenir, dok nasuprot takvim osobama uvijek se nađe i neka osoba koja podcjenjuje, ismijava Vaš trud, još Vam kaže sve ručni rad-ko da je zlatno! Za mene je zlatno, to sam ja, ja sam to stvorila, napravila, niko ne zna, da li ja od toga živim, da li sam imala bolove, kako sam uspjela sve to slikati, ali nema veze, ima nas svakakvih i ovih i onih, i dobrih i loših, ali za mene će uvijek biti samo dobri, jer gledam uvijek u ljudima onu dobru stranu”.

Mnoge radove je poklonila od slika na platnu, radova na staklu, porculanu, magneta, ali su mnogi i kupljeni – od Francuske, Njemačke, Amerike, Italije, Švicarske, BiH, Srbije…

“Ja kad radim nešto u potpunosti se posvetim tome dok ne završim, vjerujte, sve zavisi od slike, motiva, materijala, ali znam da budem od 1 sat pa do 5, 6, 7 sve zavisi, znam da odbolujem, zbog moje dijagnoze, mislim na ukočenost i bolove, ali me i to ne sputava, jer ja volim da crtam i stvaram. Kao historičarka uvijek me je oduševljavala historija umjetnosti, građevine, priroda, pejzaži i sl.. Ja pokušavam upravo kroz crtanje i pravljenje suvenira promovišem naše kulturno – historijske znamenitosti, jer suvenir je sjećanje koje nosimo sa nekog putovanja”.

Amra je svestrana osoba. Završila je brojne edukacije od pisanja projekata, o ljudskim pravima, demokratiji, strani jezici, Web dizajn, brojne edukacije u Amica Educa – komunikacija i empatija, kreativno izražavanje slikanjem, porodična dinamika, historija umjetnosti, musico terapija, a volontirala je i na projektu o rodno zasnovanom nasilju kod mladih. Također, volontirala je i kao trenerica pedagoškog alata Sjećanje u pokretu na Filozofskom fakultetu odsjek za Historiju u Tuzli sa studentima prve godine.

Sve Amrine radove možete pronaći na faceboook stranici Zen Art Gradačac OVDJE