Oko 221. godine prije nove ere moćni kineski car Ši Huang Ti ujedinio je razne dijelove Kine. Ali, sjeverno od njegovog carstva živjela su u pustinjama barbarska plemena nomada i on je osjećao da oni predstavljaju opasnost za njegovo novo carstvo. Zato je naredio da se podigne veliki zid koji će štititi sve sjeverne provincije Kine.

Kineski zid je zaista bio ogroman projekat, završen za petnaest godina. Kasnije je produžen, mnogo puta dograđivan i djelimično uništavan. Uprkos tome, još uvijek postoji veliki dio ovog zida.
Da li je car uspio da spriječi upade nomada u Kinu? Na žalost, nije. Neki dio zida uvijek je bio oštećen. Tako su barbari, zatim Mongoli, stalno upadali kroz oštećene dijelove zida. Ne samo to. Ni sami Kinezi nisu se držali svoga ida. Kineski seljaci bi ponekad obrađivali zemlju i izvan zidova. I pored toga, Kineski zid je služio( i još uvijek služi) kao granica između kineske i mongolske kulture, između poljoprivrednog i nomadskog načina života.
Kineski zid je najduži zid na svijetu. Ako se uračunaju sva krivudanja, dug je preko tri hiljade kilometara. Pošto je to odbrambeni zid, pruža se duž planinskih grebena i uskih klisura.
Kineski zid je građen od zemlje, kamena i cigle. Visok je 5-10 metara, a na pravilnim razmacima se uzdižu stražarnice. Duž vrha zida sagrađena je staza široka 4,5 metra.