Književnost kao umjetnost je najbolji i najpouzadaniji način očuvanja sjećanja i prenošenja istine o borbi Bošnjaka u protekloj Agresiji, legendarni ratni komandant Cerske Šemsudin Šemso Salihović, rođen je 6. augusta 1964. godine u Cerskoj kao posljednje od četvoro žive djece oca Smajkana i majke Fatime. Osnovno obrazovanje stekao je u Cerskoj. Srednju školu završio je u Vlasenici, bio ratni komandant odbrane Cerske, najneposredniji sudionik onoga šta je sve u ratu bilo u Cerskoj i sa Cerskom. Potom je bio u Konjević-Polju. Zatim u Srebrenici, doživio Marš smrti iz Srebrenice i, na posljednjem koraku do slobode, u Baljkovici, još jednom bio smrtno ranjen. Njega su dušmani više puta ubijali i on se zaista doima kao živi šehid, kao šehid koji hoda. U ratu su mu četnici ubili sedmogodišnjeg sina, majku, brata, mnogo saboraca, familije i prijatelja. Više puta je teško ranjavan. Stopostotni je ratni vojni invalid. Dobitnik je odlikovanja “Zlatni ljiljan” i više drugih priznanja Armije BiH. Poslije rata, on i supruga Azemina dobili su sina Mevludina. Šemso Salihović je napisavši knjigu “Nikad ne zaboravi Cersku” ostavio generacijama djelo neprocjenjive vrijednosti.
Knjiga „Nikad ne zaboravi Cersku“ – pisana o vremenu koje se nipošto ne smije zaboraviti, a napisana u vremenu koje nameće (samo)zaborav i u kome je i mnoge časne branioce Bosne obuzeo muk poturene šutnje, autocenzure ili (slabe) proračunatosti – predstavlja časni čin i (o)poruku Bošnjacima i ostalome svijetu. Jer, Cerska nikako nije odvojiva od onoga što se smatra pod pojmom Srebrenice. Zato je ovo svjedočanstvo još bitnije.
Ovdje moram napraviti jednu malu digresiju. Jedan od mnogobrojnih važnih događaja u Muhammedovom, s.a.v.s., životu bio je i njegovo višestruko ranjavanje tokom Bitke na Uhudu, kad su oko njega, od muslimana koji su se brinuli o njegovoj sigurnosti, preostali živi još samo Ebu Talha Ensarija i Talha bin Ubejdullah. Ovaj drugi Talha imao je 79 rana, a jednako se borio, tada Božiji Poslanik izriče da je on “živi šehid, šehid koji hoda”!
Tako je, rekao je Isnam Taljić, on doživio poznanstvo sa Šemsudinom Salihovićem.
To je najveće moguće poređenje na ovome svijetu, a te riječi Božijeg Poslanika o Talhi najveće su moguće priznanje koje se može steći. Elhamdulillah, Salihović je preživio i napisao ovu veoma bitnu knjigu, knigu koju svaki Bošnjak treba da ima u svojoj kućnoj biblioteci.

Knjiga legendarnog ratnog komandanta Cerske Šemsudina Salihovića „Nikad ne zaboravi Cersku” promovisana je u Kalesiji. Iako je i na pozornici imao jake napade bolova, i bio vidno potresen iskazanom pažnjom, cijenjeni ratni komandant Cerske veoma emotivno je objasnio odnos prema svojoj knjizi „Nikad ne zaboravi Cersku“ i razloge koji su ga naveli da napiše ovu knjigu.
– “Moj strah od zaborava veći je od sveg straha koji sam doživio i preživio”! – kazao je Salihović.
Ubijeno je 849 Bošnjaka iz Cerske, a da ukupni broj ubijenih Bošnjaka na općini Vlasenica, kojoj je Cerska administrativno gravitirala, premašuje cifru 2.600.

Knjiga “Nikad ne zaboravi Cersku” koncipirana je kao monografija, u kojoj se o vlaseničkom naselju Cerska govori u četiri zasebne cjeline. U prvom dijelu koji govori o Cerskoj do 1992. godine, detaljno se i precizno oslikavaju život i tradicija ovdašnjeg stanovništva, koje je gradilo mir, suživot i toleranciju. Rat je ovom mirnom i pitomom kraju donio nesreću, mnogo smrti i boli, ali i otpor, o čemu Salihović u drugom dijelu knjige govori, kako iz pozicije komandanta jedinica Armije Bosne i Hercegovine, koje su se organizirale da pruže otpor Agresiji, tako i kao čovjek koji je do rata živio na ovom prostoru i rat mu je kao i drugima uništio snove, ukrao prijatelje i članove porodice. Vrstan hroničar Šemsudin Salihović, u trećem dijelu knjige “Nikad ne zaboravi Cersku” donosi imena Cerana, ali i boraca i civila iz drugih krajeva, koji su život izgubili u ovom herojskom mjestu.
S obzirom da je izlaženju ove knjige prethodila dovoljna vremenska distanca od trinaest godina, sasvim logičnim se čini da je u četvrtom dijelu knjige Salihović napravio presjek stanja u ovom mjestu poslije rata. Cerska je naseljavala do rata oko 6.800 stanovnika. Proces povratka se smatra relativno uspjelim, ali on je u odnosu na broj predratnih žitelja zaista nedovoljan i govori u prilog činjenici da je i ovdje izvršeno neviđeno etničko čišćenje.
Profesor Rešad Hafizović je analizirajući u uvodnom dijelu potrebu i opravdanost izlaženja ove knjige zapisao kako je ona dug Bosni i brojnim žrtvama, onih koji su preživjeli: Knjiga “Nikad ne zaboravi Cersku”, sjajna monografija Bošnjaka vojnog komandanta Cerske i živog, “hodajućeg šehida” Šemsudina Šemse Salihovića, neprocjenjiv je dar našoj bošnjačkoj mladosti, dar i spomen koji će osvježavati njeno povijesno pamćenje i ulijevati joj u srce dostatnu snagu ljubavi prema trenutno “otetoj zemlji Bosni”!, kao i nezajažljivu potrebu da se oduzeta im tapija nad zemljom Bosnom iznova vrati onima koji su njeni baštinici i nepodmitljivi čuvari».
Priznanje “Zlatni ljiljan” u ratu opravdao je i u miru. Kompletan prihod od prodaje knjige, ustupit će Fondu solidarnosti: “Nikad ne zaboravi Cersku”, namijenjenom djeci bez roditeljskog staranja. A samo u Cerskoj i Srebrenici ostalo ih je mnogo takvih.

Knjigu možete nabaviti kod Murisa Salihovića, kontakt telefon 061 283-317 ili preko “Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja” Općine Kalesija u sjedištu udruženja u Kalesiji, informacije telefon 035 632-043 kontakt osoba Nedžad Husejnović (ili putem maila: zlatni_ljiljani_kalesija@live.com), čiji je aktivni član pisac ove knjige: “Nikad ne zaboravi Cersku” – Šemsudin Šemso Salihović.
Sve informacije možete dobiti na navedenim brojevima kontakt telefona ili u sjedištu udruženja u Kalesiji.

A.J