Za neke priče nikada ne možeš biti dovoljno spreman da ih ispričaš. Jer nedostaje tih riječi kojima nekog možeš opisati. Nekada se plašiš da iste neće bti dovoljne opisati nečiju hrabrost. A dječak o kojem ćemo danas pisati ima mnogo toga. Najljepši osmijeh, hrabrost, upornost i veliko srce. Maidova priča nije lahka ali itekako obiluje nizom poruka i pouka.
Maid je dječak koji se bori sa podmuklom malignom bolešću. Bori se sa posljedicama terapije. Maidova mama Adisa za ntv.ba, podijelila je njegovu priču.
“Maid je rođen kao zdrava beba. Sve je bilo uredu do njegove pete godine. Kad mu je iznenada na vratu iskočio limfni čvor,2 septembar 2019.godine. Dva mjeseca pretraga,nalaza, da bi na kraju ostali na Dječijoj klinici u Tuzli. Tu su nam nakon biopsije saopštili da Maid ima akutnu limfoblasnu leukemiju. Od starta Maid je bio visoko rizičan pacijent. Bilo je teško prihvatiti da moje djete ima rak. Ali smo počeli našu borbu. Mjesecima smo bili u izolaciji , bez da vidimo svoje bližnje. U junu završavamo hemiterapije i saznajemo da moramo za Sarajevo na zračenje . Tamo odlazimo u roditeljsku kuću gdje smo boravili gotovo mjesec. Vraćamo se kući da bi u oktobru saznali na posljednjoj lumbalnoj punkciji da se Maidu vratila bolest. Svjet nam se ponovo srušio. Ostajemo ponovo u bolnici gdje prima jače i nove terapije i saznajemo da moramo za Tursku na transplataciju. U svemu tome Maid je dobio covid pa smo mjecec dana ležali u covid bolnici. Vraćamo se na odjel i tu vidimo da ima herpes .Dobija temperaturu 43,kažu sepsa. Maid je totalno potonuo i bilo je trenutaka kad je samo gledao u jednu tačku i nije ni mene prepoznavao. U martu nakon nekolilo mjeseci izlazimo kući,i idemo za Tursku. Tamo smo Maid i ja proveli 8 mjeseci. Maid je transplantiran, ja sam mu bila donor. Nakon 8 mjeseci se vraćamo kući. I svako tri mjeseca odlazimo na kontrole za Tursku jer se uvijek nesto zakomplikuje u toku liječenja.U međuvremenu je bilo puno ali baš puno nuspojava od lijekova, od svega.U augustu 2023. smo bili na kontroli u Tursko gdje su mi rekli da je bolest pod kontrolom, da Maid nema ćelija raka. Mojoj sreći nema kraja. Vraćamo se” kaže Maidova mama za portal NEON Televizije.
Maid je ponovo krenuo u školu. Sretan što je ponovo sa drugarima. Što se može igrati. Nažalost, u toj igri je pao i slomio nogu.
“Opet bolnica, operacija. Već 8 mjeseci je u kolicima,jer kost posle svega neće da zaraste. Čekamo odlazak za Tursku na novu operaciju. U svemu tome Maid je tri godine puštao kosu da bi donirao, jer je bio tužan kada su njegove drugarice ostale bez kose u toku terapija. Bez koje je i sam ostajao pet puta. .Iako je njegova sudbina teška i tužna on nikad nije izgubio osmjeh sa lica i vjeru da će jednog dana biti zdrav dječak. Allah nam daje samo onoliko koliko možemo da podnesemo” dodaje mama za koju oni koji je poznaju kažu da je poput Maida drugo ime za hrabrost.
Ovaj veseli, izuzetno dobrodušni dječak imao jeveliku podršku Udruženja “Srce za djecu oboljelu od raka”, kaže mama Adisa. Zahvalni su pomenutom Udruženju ali i doktoricama i osoblju odjeljenja Hematologija i Onkologika Dječije klinike u Tuzli.
“Koliko god da smo jaki, neke pobjede ne možemo dobiti sami.” Adisa je roditeljima koji prolaze kroz slične situacije poručila da ne gube nadu, jer čuda su moguća ako čvrsto vjerujemo u njih.
O Maidu ne trebamo pisati više jer riječi ga možda ne budu dostojne a njegov gest da donira kosu koju je gubio pet puta a potom tri godine puštao kako bi donirao govori mnogo toga, pa možda i sve.