Naime, Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine RBiH, je 27. 11. 2011. godine na tribini nezavisnih intelektualaca Krug 99 u Sarajevu podsjetio na javnu tajnu, kazavši: “Milorad Dodik ne priča uprazno, riječi imaju svoju publiku, a njih svi pomalo prihvatamo, smatrajući ih normalnim. Dodik je vladar BiH. Dobio je 50 posto teritorije kojom vlada kao apsolutni gospodar, drži preostali dio zemlje kao taoca, ima poluge kojima kreira odnose, a na sve to međunarodna zajednica sramotno šuti, dok u zemlji niko nije sposoban ustati i reći – stop…Ali ja nisam čuo nikakve reakcije, pa ni na Dodikovu tvrdnju o Bošnjacima kao fašističkom narodu.”
Miro Lazović je političar koji je imao toliko hrabrosti da javno kaže dijagnozu, da kaže da su Bošnjaci ušutkani i da im se mogu podvaljivati neistine, pa čak i genocid negirati.
Šta rade bošnjački političari?
Međutim, šta rade bošnjački političari? Aktuelna vlast nema vremena da se bavi nacionalnim, patriotskim i narodnim pitanjima, jer ona vodi svoje ideološke bitke. Umjesto nekadašnje „diktature proleterijata”, sada se nad životnim prostorom Bošnjaka i onih koji ga sa njima dijele nastoji uspostaviti „diktatura ideologije” i uvesti nekadašnji verbalni delikt.
Dovoljno je vidjeti šta je u svojoj prvoj godini vladavine aktuelna vlast radila, čime se najviše bavila i čime je najviše narod zabavljala. SDP-ovska vlast čitavu godinu bije bitku oko vjeronauke u školama. To je pitanje od životne važnosti, to je za SDP pitanje biti ili ne biti, opstati ili propasti, uvjet svih uvjeta za ideološku čistoću i napredak Bošnjaka. Vjeronauka je, po SDP-ovom ministru obrazovanja i sarajevskoj kantonalnoj Vladi, ključni problem u ovoj zemlji, rješenje svih problema i zalog boljeg života i ekonomskog napretka. Zato se oni godinu dana hrvu sa vjeronaukom, svu državnu infrastrukturu i energiju ulažu da se vjeronauka riješi, jer je vjeronauka problem. To hrvanje za njih nije nimalo lahko (toliko su se puta oznojili), pa ako se sve ne uspije riješiti hrvanjem, možda pokrenu i ofanzive. Na najboljoj tradiciji osam partizanskih ofanziva iz II svjetskog rata.
I ne samo to, SDP-ovski ideološki komesari nastoje uvesti ideološki, stari komunistički i boljševički verbalni delikt, tako što će se snimati sjednice po školama, tako što promoviraju tajna snimanja ljudi i dostavljanje tajnih snimaka moralno-ideološkoj komisiji koja će to obrađivati, zatim preko Federalne televizije obznaniti narodu neprijatelje i protiv njih pokrenti javnu harangu. Dakle, obnoviti nekadašnji sistem uhoda, „savjesnih građana” dojavljivača, onih koji će pratiti ko se s kom sastaje, ko koga posjećuje, šta se priča i o čemu se raspravlja. OZNA (ili UDBA) sve dozna! Nisu samo škole na udaru ideologije, politička kontrola policije je najnoviji primjer pokušaja ovladavanja ideologije nad instrumentima države i nad narodom. Partija koja je promovirala državu za čovjeka, sada uspostavlja ideologiju za čovjeka, svoju mjeru slobode za čovjeka, svoju mjeru obrazovanja za čovjeka i svoju mjeru vjeronauke i vjere za čovjeka.
Svi ovi ideološki i politički okršaji vode se preko leđa Bošnjaka, oni su kolateralna šteta i nose teret zbog toga što se nije formirala vlast na državnom nivou, Bošnjacima se ispostavljaju računi zbog svađa političkih lidera i zatezanja odnosa sa Hrvatima. Bošnjaci za sve to plaćaju cijenu. Pritisnuti tim teretima, bahatom ideologijom i sebičnom politikom Bošnjaci posustaju i pristaju da budu ušutkani. U tom „razvlačenju” njihove pojedinačne i kolektivne pameti gube orijentaciju te ne primjećuju prijetnje i dugoročne štete.
Drugi dio odgovora šta radi bošnjačka vlast koju je Dodik ušutkao nalazi se u činjenici, da ova vlast „uhljebljuje” svojih 4000-5000 hiljada kadrova u javnim ustanovama, preduzećima, agencijama i upravnim odborima. Od silne zauzetosti smjenama, imenovanjima, provjerama moralne i političke podobnosti kadrova, ova vlast nema vremena baviti se drugim pitanjima. Možda i ta pitanja dođu na red nakon izvršenog ideološkog prevaspitavanja Bošnjaka, ideološkog ovladavanja državnim institucijama koje pripadaju Bošnjacima, nakon smjene nepodobnih i postavljanja svojih kadrove gdje gode se to može, te promjene potrebnih zakona. Još uvijek su prioriteti vjeronauka i kadrovska politika.
Jedan sarajevski novinar prošle sedmice je zapisao: „Ni oholije, ni bezobraznije, ni na javnu kritiku neodgovornije vlasti, od ove „platformaške” nikada nije bilo, niti će biti!”
Naravno, ostaje pitanje, ako je vlast ušutkana, zašto su ušutkani intelektualci, akademska zajednica, nacionalne institucije Bošnjaka? Šta je sa njima, čime se bave i za koga rade?