Uzgajivači kornišona ove sezone su se našli na mukama zbog nedostatka radne snage. Većina berača navodi da ne želi raditi ovaj izuzetno težak posao za satnicu koja je u prosjeku tri konvertibilne marke pa se zbog toga odlučuju za pronalazak egzistencije u nekim drugim poljoprivrednim kulturama. Ovih dana izuzetno je radno u živiničkom mjestu Svojat koje ima najveći poljoprivredni prostor zasađen kornišonima. Sezona branja je počela prije nekoliko dana, a prve količine već pristižu u otkupne stanice.
Radni dan svojatskog uzgajivača ove vrste krastavaca Muamera Mujezinovića počinje u četiri sata ujutro, a završava kasno navečer. Umornog i oznojenog ga zatičemo na njegovoj parceli površine dva dunuma, a na samom početku našeg razgovora nam kaže da se ovom vrstom posla bavi već 12 godina.
“Mislim da nema težeg posla od uzgajanja i branja kornišona, jer danju i noću morate biti na parcelama. Moraš ga njegovati, zalijevati, štititi od nametnika… Nikako ga ne smiješ zapustiti, a ako planiraš na njivu dolaziti u devet sati, onda odmah odustani od ovog posla. Ako jedan posao završiš, odmah ti se nameće drugi i tako sve u krug”, kaže za Klix.ba Mujezinović. Klimatske promjene na našim prostorima utjecale su na smanjenje prinosa ove vrste krastavaca, međutim, uzgajivači su ove godine odlučili podići cijenu po kilogramu. Otkupna cijena sada je najveća i ona u prvoj klasi iznosi 1,75 KM, druga košta 0,90 KM, dok je treća 0,20 KM.
“Prošle godine smo imali cijene 1,40 KM, 0,70 KM i 0,15 KM. Mi smo ove godine imali određenih problema zbog vremenskih prilika te su pojedini uzgajivači kasnili sa sadnjom do 20 dana. Međutim, vrijeme nas je kasnije poslužilo tako da je sve ispalo kako treba”, kaže za Klix.ba Jasmin Selimović, predsjednik Udruženja Kornišon. Da od ovakve vrste proizvodnje odustaje sve veći broj uzgajivača potvrdili su nam i iz ovog udruženja. Sa 106 uzgajivača lani sada su spali na njih 55.
“Omladina pretežno odlazi van Bosne i Hercegovine, a nama je danas izuzeto teško pronaći berače. U odnosu na prošlu godinu sada ih imamo 50 posto manje, jer su ovdje dnevnice minimalne. Sat branja košta u prosjeku tri konvertibilne marke. Da bi neko zaradio 30 maraka dnevno, mora brati 10 sati, odnosno raditi veoma težak i naporan posao”, ističe Selimović koji se također bavi uzgojem i branjem kornišona.
Iz Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju koje djeluje pri Privrednoj komori Tuzlanskog kantona za Klix.ba navode da institucije vlasti u našoj zemlji nisu prepoznale top tri konkurentne kulture na evropskom tržištu, a riječ je o malinama, kornišonima i šljivama.
“Upravo lošom podsticajnom politikom, neorganiziranjem stručnih savjetodavnih službi na terenu koje bi pomogle ovim organizatorima i izvoznicima, mi smo imali mnogo problema i pri samom izvozu ovih kultura. Kada je riječ o podsticajnoj politici, ona je samo išla u pravcu smanjivanja i neredovne isplate proizvođačima, što je dovelo do brojnih problema”, ističe predsjednik ovog udruženja Suad Selimović. Kada je riječ o izvozu svježih kornišona, najbolji je bio 2016. godine kada je na inozemnim policama završilo 13 miliona KM vrijednosti ovih krastavaca. Od tada do danas zabilježen je kontinuirani pad te je 2017. izvezeno krastavaca vrijednosti devet miliona KM, a prošle godine svega pet miliona maraka.
Svojatski kornišoni ove godine će se naći na policama njemačkih trgovačkih centara, međutim, ukoliko se trenutno stanje nastavi, naši sagovornici su upozorili da će proizvodnja ovakvih krastavaca u Tuzlanskom kantonu postati prošlost.
Izvor: klix.ba