Onkološke i pacijentice koje boluju od hroničnih bolesti često se, osim s bolešću, suočavaju i s društvenom izolacijom, nedostatkom podrške i svakodnevnicom u kojoj njihove potrebe ostaju neprimijećene.
Jedna od njih je i Hasnija iz Kalesije, žena koja je nakon dijagnoze karcinoma morala pronaći snagu za novi način života. Kada je prije dvije godine saznala da boluje od ove bolesti, njen život se promijenio iz temelja. Njeni dani sveli su se na svakodnevne i dugotrajne boravke u bolnici, primanje terapija i liječničke preglede. Usprkos neizvjesnosti o tome šta nosi svaki novi dan, Hasnija je odlučila hrabro se suočiti s bolešću, te se priključila Udruženju “Nijemi krik” kako bi vratila radost u svoj život.
Slika 1: Učesnice radionice šivenja
„Svakog četvrtka imamo radionice šivenja. I sve se iskreno radujemo tom danu. Smijemo se, družimo. Tokom ta dva sata zaboravimo na bolest, na svakodnevnicu i našu realnost“, govori Hasnija.
Njena priča nije usamljena. Mnoge žene koje se bore s teškim dijagnozama često ostaju nevidljive za društvo. Nakon što završe preglede i terapije, prepuštene su same sebi, bez prilika za druženje, podršku i aktivnosti koje bi im pomogle da barem nakratko zaborave teret bolesti.
Udruženje “Nijemi krik” iz Kalesija želi da to promijeni. Od 2013. godine, oni djeluju s ciljem pomoći ženama oboljelim od raka i drugih malignih oboljenja u njihovoj borbi sa bolešću. S projektom “Radom pobjeđujemo bolest”, koji je finansijski podržala Evropska unija kroz Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 3 – ReLOaD3, žele unaprijediti podršku ženama, te im, kroz kreativne radionice šivenja, druženja i međusobnu podršku, pružiti prostor u kojem nisu određene po svojoj dijagnozi. Tamo su prijateljice, kolegice, mentorice i podrška jedna drugoj.
Nezira je također jedna od članica Udruženja. Ona se godinama nosi s nizom zdravstvenih problema: srčani je bolesnik, dijabetičar, astmatičar i boluje od reumatoidnog artritisa. Na radionicama šivenja pronalazi ono što joj je najpotrebnije, a to je osjećaj pripadnosti.
„Sretna sam što postoje ovakve radionice. To je prilika da jedna drugoj pomažemo, uključimo nove članice i družimo se. Sve ovo nam daje snagu i nadu za novi dan. Pokazuje nam da bolest nije kraj“, kazala je Nezira.
Senada Aščić, predstavnica Udruženja „Nijemi krik“, ističe da udruženje okuplja više od 70 žena oboljelih od karcinoma i drugih hroničnih bolesti.
„Na edukacije redovno dolazi oko 30 žena. Nažalost, veliki broj njih zbog bolesti i teških terapija koje prolaze nije u mogućnosti prisustvovati aktivnostima. Društvo često ne prepoznaje ni njih ni njihove potrebe. Zato su ovakvi projekti izuzetno važni. Ženama koje se nalaze na margini društva pokazuju da su ravnopravne članice zajednice, ali i da mogu biti korisne i aktivne u sredini u kojoj žive“, kaže Senada.
Možda se nekome dva sata sedmično ne čine mnogo. Ali za Hasniju, Neziru i desetine drugih žena, ta dva sata znače predah od bolesti, mjesto gdje se dijele osmijesi umjesto briga i gdje se vraća osjećaj da nisu same. Kako kažu vrlo često najveća pomoć nije lijek, nego ruka podrške, razgovor i saznanje da, usprkos svemu, život i dalje ima svoje lijepe trenutke.
ReLOaD3 program u Bosni i Hercegovini finansira Evropska unija, a implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u partnerstvu sa 14 općina i gradova, među kojima je i Općina Kalesija.
Slika 2: Učesnica radionice šivenja
(Press centar općine Kalesija)