Isti ti CENTRI MOĆI neće dozvoliti da se Republika srpska otcijepi od Bosne i Hercegovine jer neće dozvoliti da pravoslavlje u državotvornom obliku pređe Drinu zato što je Drina uvijek bila granica između istočnog i zapadnog Rimskog carstva, odnosno granica između pravoslavlja i katoličanstva.
Nikada se neće dozvoliti Hrvatima da dobiju treći entitet jer bi to značilo podjelu BiH.
U Bosni su nekad bili i Rimljani, i Osmanlije i Austrougari i „Jugosloveni“. Danas nema tih država i carstava, Bosne ima i bit će je. Svašta je Bisna predeverala, predeverat će i „Dejton“ i sva negiranja, samo je pitanje kako će njenim građanima biti.
I Bošnjaci, i Srbi i Hrvati, koji žive u Bosni, moraju razumijevati jedni druge i prihvatiti činjenicu da se međusobno razlikuju, po vjeri, kulturi, običajima… ali te razlike ne smiju biti izvor njihove međusobne netrpeljivosti. Jednostavno, razlike i postoje zato što i svi mi postojimo ovakvi kakvi jesmo. Da nije NJIH, koji su različiti od nas, ne bismo postojali ni MI, u tom slučaju svi bsimo bili jedno, isti.
Bošnjaci i Srbi moraju prihvatiti da je Hrvatima šahovnica njihov nacionalni simbol; Bošnjaci i Hrvati moraju prihvatiti srpska tri prsta i četiri C, jer je to nešto sa čime se oni identifikuju; Srbi i Hrvati moraju prihvatiti da Bošnjaci vole mjesec i zvijezdu i ljiljane.
Bošnjaci, Srbi i Hrvati imaju različit odnos, različite emocije spram Turaka, odnosno Osmanlija.
Bošnjaci moraju znati i prihvatiti da Srbi i Hrvati, s pravom, doživljavaju Turke kao okupatore.
Srbi i Hrvati moraju znati da Bošnjaci, posebno oni koji se izjašnjavaju i kao muslimani, nikada neće doživljavati Turke kao okupatore jer su im Turci donijeli nešto najvrjednije u njihovome životu: donijeli su im vjeru, islam. Muslimanu je vjera iznad svega. Zbog toga Bosanski muslimani vole Turke. Uostalom, normalno je da neko voli onoga ko mu da nešto što je za njega najdraže, najljepše, najsvetije.
Srbi i Hrvati moraju znati i prihvatiti da Bošnjaci nisu Turci. Turci žive u Turskoj. U Bosni žive Bošnjaci, bosanski muslimani. Bošnjaci i Turci imaju istu vjeru, ali to su dva različita naroda, baš kao što je to slučaj sa Srbima i Grcima, Hrvatima i Poljacima.
Bošnjaci, Srbi i Hrvati i svi ostali građani BiH moraju znati da bosanski političari vole da pričaju i da se priča o višim nacionalnim interesima, o jeziku, o nacionalnoj ugroženosti, nije političarima mrska ni priča o terorizmu. O svemu se može pričati, samo nemojte pričati o platama, o penzijama, o autoputevima, o porezima i nezaposlenosti… E, tu priču političari ne vole. Ne vole oni da pričaju o tim mjerljivim kategorijama. Ako u predizbornoj kampanji političari pričaju o platama, penzijama, cijenama, porezima, autoputevima i sličnim mjerljivim kategorijama, na kraju mandata im se kilometrima, nekim drugim brojkama i procentima, jasno i precizno mogu izmjeriti i predočiti rezultati njihove vladavine. A to oni baš i ne vole.
Hrvati, Srbi i Bošnjaci, ako žele dobro sebi i svojoj djeci, moraju natjerati svoje, naše, političare da pričaju upravo o platama, o penzijama, o autoputevima, o porezima i nezaposlenosti, školstvu, zdravstvu… Neka političari o tome pričaju, a o vjeri i kulturi neka pričaju vjerski službenici i kulturni poslenici iz Preporoda, Napretka, Prosvjete i drugih kulturnih udruženja i asocijacija.
Zanimljivo je da i Srbi, i Bošnjaci i Hrvati bi rado da odu, da dobiju papire i da žive u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Švedskoj… A tamo, zamislite, na vlasti nisu „naši“, odnosno „njihovi“.
Šta je rješenje za Bosnu i Hercegovinu?
Kao rješenje se nudi BiH sa visokim stepenom decentralizacije u kojoj bi se velike nadležnosti prenijele na općine, uz ugradnju mehanizmama maksimalne zaštite prava pripadnika naroda koji nisu dio većinskog naroda u nekoj od općina.
Kao jednostavno rješenje nudi se i prijem BiH po hitnom postupku u Evropsku uniju i nametanje evropskih zakona, standarda i pravila igre. CENTRI MOĆI koje smo spominjali na početku teksta zanju da je ovo rješenje vrlo lahko moguće implementirati, ali to ne žele. I njima odgovara ovakvo stanje projicirane besperspektivnosti. Oni žele da se naše vlasti zadužuju što više, sve dok ne dođu u situaciju da više ne mogu vraćati kredite. A onda će oni po bagatelnoj cijeni da kupe sve naše telekome, sve naše elektroprivrede, sve naše resurse: i šume, i vodu, i rude, i zrak i… Tada će uspostaviti red u državi Bosni i primiti je u članstvo Evropske unije.
A mi, mi ćemo, do tada, da aplaudiramo našim političarima koji će, nakon govora o našim nacionalnim interesima, otići avionom na utakmice njihovih omiljenih klubova, otići do svojih vila i vikendica, ići će na zimovalja i ljetovanja u najeminentnije turističke centre Evrope i Svijeta ili negdje da troše svoje visoke plate i paušale. Može im se kad imaju nas ovakve kakvi jesmo. Helem, bosanski Hrvati, Srbi, Bošnjaci, a i vi Ostali ( eto da ne kažete da vas nisam spomenuo), srećan vam DAN DRŽAVNOSTI!
Fahrudin Sinanović