Menadžerica Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije Mubera Hodžić-Lemeš istakla da je seksualno nasilje univerzalna društvena pojava koja ne poznaje rasu, naciju, niti bilo koji drugi identitet.
– Najveći problem jeste neprijavljivanje, jer sve analize koje provodimo baziraju se na uzorku od deset posto, jer se prijavljuje samo jedan od deset slučajeva seksualnog zlostavljanja, istakla je Hodžić-Lemeš i naglasila da je nužno da se društvo terapeutski bavi i počiniteljima.
Geštalt psihoterapeutkinja iz Sigurne kuće Zina Drnda navela je da je zadatak svih odraslih da ohrabre dijete da dijeli svoje tajne, emocije i iskustva.
– Naučiti dijete da upozna šta je dopušten, a šta nedopušten dodir, naučiti ga da kaže “ne” kada je u pitanju njegovo tijelo važan je dio prevencije”, objasnila je Drnda, ističući da je izgradnja povjerenja ključna u odnosu odraslih i djece.
Napominjući da se u 87 posto slučajeva radi o poznatim počiniteljima, članovima ili prijateljima porodice, ona je naglasila koliko je važno u ovaj proces uključiti roditelje, rođake, komšije, škole, druge institucije, ali i educirati i stručne osobe kako i na koji način pristupiti djetetu.
Nakon predstave “Kako sam naučila da vozim” koja se također bavi seksualnim zlostavljanjem djece, redateljica Selma Spahić je objasnila da ju je pripremi predstave “Sumnja” posebno privukao podatak da se samo 25 posto slučajeva seksualnog nasilja nad djecom od klera prijavi nakon 30 godina.
Zaključeno je da su manipulacija i seksualno nasilje nad djecom problem cijelog društva o kojem je nužno razgovarati više i učiniti sve da se zaštite najranjiviji članovi zajednice – djeca.
“Djeca treba da budu spokojna, mi nemamo taj luksuz”, replika je iz predstave koja sublimira suštinu ovog problema, saopćeno je iz Udruženja “Kontakt”.
FENA