Radionice pod motom „Hrana je veza s porodicom i djetinjstvom. Neka bude zdrava.“ Održane su u predškolskim ustanovama u Gradačcu, Sapni i Čeliću. Ovim radionicama nutricionistički centar Nutritvibe na čelu sa magistrom nutricionizma Semirom Karijašević obilježio je Svjetsku sedmicu svjesnosti o poremećajima u ishrani.
Kampanja čiji je cilj bio ukazati na važnost usvajanja navika zdrave ishrane kod djece vrtićkog uzrasta obuhvatila je nekoliko aktivnosti:
- javna predavanja u institucijama Tuzlanskog kantona,
- medijske nastupe i analize,
- besplatne radionice za vrtiće s područja TK
- online edukacije.
Brojni vrtići sa područja TK prijavili su se na javni poziv za održavanje radionica, a najkreativnije prijave nagrađene su besplatnim radionicama. One su održane u javnim ustanovama za predškolski odgoj i obrazovanje u Gradčcu, Sapni i Čeliću. Roditelji i odgajatelji odazvali su se radionicama na kojima su s nutricionistkinjom podijelili svoje dileme, pitanja i iskustva u iskustvu ishrane djece vrtićkog uzrasta.
Magistra Karijašević objasnila je zašto je kod djece dok su još u najmlađem uzrastu važno razvijati rutinu ishrane, uvoditi im redovne obroke i užine, kreirati prijatnu atmosferu za vrijeme obroka. Objasnila je da djeca uče „gledajući“ odrasle, da pamte atmosferu u kojoj su jeli, komunikaciju koja je pratila zajedničke obroke, kao i odnos svojih roditelja spram hrane i vlastitog tijela.
Karijašević je objasnila da poremećaji u ishrani “ne nastaju zbog hrane same po sebi, već zbog načina na koji dijete uči povezivati hranu s emocijama, kontrolom, vrijednošću i prihvaćenošću”.
Ovakve edukacije smatra važnim jer roditeljima i odgajateljima daju konkretne smjernice kako da prepoznaju prve znakove problema i pravovremeno reaguju. U savremenom okruženju, gdje je marketing hrane izrazito agresivan, čak i odrasli često teško prate sve promjene na tržištu, pa se javlja nesigurnost oko toga da li je hrana koju nude djeci zaista kvalitetna i sigurna. Upravo zbog toga potrebno je kontinuirano skretati pažnju na ovu temu i otvarati prostor za razgovor.
Posebno ističe da je danas dostupno mnoštvo ultra-procesirane hrane koja se često predstavlja kao zdrava i korisna, iako to nerijetko nije slučaj. Edukacija pomaže roditeljima i odgajateljima da razumiju deklaracije, prepoznaju nutritivnu vrijednost proizvoda i donose informisane odluke u korist dječijeg zdravlja.
Istovremeno je važno govoriti i o dugoročnim posljedicama koje mogu nastati kada dijete u ranom uzrastu razvije loše prehrambene obrasce ili narušen odnos prema hrani. Takvi obrasci mogu utjecati na fizičko zdravlje, ali i na emocionalni razvoj, samopouzdanje i percepciju vlastitog tijela. Jedan od najozbiljnijih izazova današnjice su poremećaji u ishrani, koji nažalost postaju sve prisutniji i javljaju se u sve ranijoj dobi.
Zbog toga Karijašević naglašava da je prevencija ključna, stvaranje sigurnog, podržavajućeg okruženja oko obroka, razvoj rutine i pozitivan primjer odraslih ostaju najjači zaštitni faktori u odrastanju djece koja imaju zdrav odnos prema hrani i prema sebi.