Iako su bh. građani zaštićeni Zakonom o zaštiti potrošača koji je na nivou BiH donesen 2006. godine, mnogi ne poznaju zakonsku regulativu i ne znaju svoja prava. Rokove trajanja provjeravaju tek savjesni, a većina ne zna razliku između “najbolje upotrijebiti do” i “upotrijebiti do”.Poštivanje prava potrošača u BiH nije na visokom nivou – s jedne strane su bh. građani koji uglavnom nisu upoznati o zakonskoj regulativi i misle da je uzaludno boriti se za svoja prava, dok su s druge strane trgovci koji su skloni manipulisati rokovima trajanja prehrambenih namirnica.
Prema Zakonu o zaštiti potrošača, na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe on mora biti jasno, vidljivo i čitko označen. U praksi je nešto drugačije. Nije rijetka pojava da se na bh. tržištu mogu naći proizvodi neodgovarajućeg kvaliteta i rizični proizvodi kod kojih je upitna zdravstvena i druga ispravnost, zbog čega građani posebnu pažnju moraju obratiti na rok trajanja i deklaraciju proizvoda.
“Za takvu pojavu najveću odgovornost snose proizvođači, što je i potcrtano Zakonom o zaštiti potrošača na način da će proizvođač biti odgovoran za štetu prouzrokovanu greškom u njegovom proizvodu u skladu s odredbama zakona kojima se uređuju obligacioni odnosi”, rekli su nam iz Ureda ombudsmana za zaštitu potrošača BiH. Ističu i da je zakonom regulisano da je proizvode kojima uskoro ističe rok upotrebe trgovac dužan fizički odvojiti od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo označiti da se radi o prodaji proizvoda kojima uskoro ističe rok. Nažalost, ovu zakonom propisanu praksu rijetko viđamo na policama bh. trgovina.
“Kod prodaje namirnica na akciji nužno je napomenuti da to ne mogu biti namirnice koje mogu ugroziti život i zdravlje potrošača. Drugim riječima, to mora biti zdravstveno ispravna roba za konzumiranje, kojoj nije istekao rok trajanja, niti je zbog neodgovarajućeg čuvanja izgubila svojstva propisana kao minimalna za ljudsku upotrebu”, rekla nam je Ljubica Čolović, pomoćnica ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH.
Iako su bh. građani zaštićeni Zakonom o zaštiti potrošača koji je na nivou BiH donesen 2006. godine, mnogi ne poznaju zakonsku regulativu i ne znaju svoja prava. Rokove trajanja provjeravaju tek savjesni, a većina ne zna razliku između “najbolje upotrijebiti do” i “upotrijebiti do”.Poštivanje prava potrošača u BiH nije na visokom nivou – s jedne strane su bh. građani koji uglavnom nisu upoznati o zakonskoj regulativi i misle da je uzaludno boriti se za svoja prava, dok su s druge strane trgovci koji su skloni manipulisati rokovima trajanja prehrambenih namirnica.
Prema Zakonu o zaštiti potrošača, na omotu proizvoda koji ima propisani rok upotrebe on mora biti jasno, vidljivo i čitko označen. U praksi je nešto drugačije. Nije rijetka pojava da se na bh. tržištu mogu naći proizvodi neodgovarajućeg kvaliteta i rizični proizvodi kod kojih je upitna zdravstvena i druga ispravnost, zbog čega građani posebnu pažnju moraju obratiti na rok trajanja i deklaraciju proizvoda.
“Za takvu pojavu najveću odgovornost snose proizvođači, što je i potcrtano Zakonom o zaštiti potrošača na način da će proizvođač biti odgovoran za štetu prouzrokovanu greškom u njegovom proizvodu u skladu s odredbama zakona kojima se uređuju obligacioni odnosi”, rekli su nam iz Ureda ombudsmana za zaštitu potrošača BiH. Ističu i da je zakonom regulisano da je proizvode kojima uskoro ističe rok upotrebe trgovac dužan fizički odvojiti od redovne prodaje ostalih proizvoda i vidljivo označiti da se radi o prodaji proizvoda kojima uskoro ističe rok. Nažalost, ovu zakonom propisanu praksu rijetko viđamo na policama bh. trgovina.
“Kod prodaje namirnica na akciji nužno je napomenuti da to ne mogu biti namirnice koje mogu ugroziti život i zdravlje potrošača. Drugim riječima, to mora biti zdravstveno ispravna roba za konzumiranje, kojoj nije istekao rok trajanja, niti je zbog neodgovarajućeg čuvanja izgubila svojstva propisana kao minimalna za ljudsku upotrebu”, rekla nam je Ljubica Čolović, pomoćnica ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH.
Razlika između “najbolje upotrijebiti do” i “upotrijebiti do”
Jedan od problema bh. potrošačkog društva jeste i nepoznavanje razlike
između “najbolje upotrijebiti do” i “upotrijebiti do”, što dovodi do
konzumiranja hrane koja nije sigurna, ali i do bespotrebnog bacanja
ispravne hrane u velikoj mjeri.
“Oznaka ‘Najbolje upotrijebiti do…’ nalazi se na proizvodima koji se
nakon tog datuma mogu još koristiti pod uvjetom da se pohranjuju u
skladu s uputama navedenim na pakiranju i da pakiranje nije oštećeno,
ali bi mogla gubiti okus i druga svojstva. ‘Upotrijebiti do…’ su
prehrambeni proizvodi koji se nakon tog datuma smatraju nesigurnim za
konzumaciju. Ova oznaka nalazi se na lako kvarljivim proizvodima, kao
što je svježa riba, svježe mljeveno meso itd.”, pojasnili su nam iz
Ureda ombudsmana za zaštitu potrošača BiH.
Brojne svjetske zemlje pokušavaju riješiti problem prekomjernog bacanja
hrane pa je veoma bitno razlikovati ova dva pojma – “najbolje
upotrijebiti do” i “upotrijebiti do”, jer je to jedini način da
zdravstveno ispravna hrana ne završi u smeću.
“Razlika između ova dva pojma je velika, ali mi jednostavno živimo u
društvu gdje ljudi nisu informisani o svojim pravima”, zaključio je
Bago.
Nepravilnosti prijaviti inspekciji
Iz Ureda ombudsmana za prava potrošača BiH naglašavaju da proizvode koji zbog svojih svojstava ne odgovaraju uobičajenoj upotrebi i propisanom kvalitetu trgovac ne smije prodavati. S tim u vezi je utvrđena nadležnost inspektora da donesu rješenje kojim zabranjuju prodaju proizvoda, ako ustanove da je trgovac stavio u prodaju proizvod koji zbog njegovih svojstava ne odgovara uobičajenoj upotrebi i kvalitetu.
“Potrošači moraju biti savjesni i u takvim slučajevima informisati inspekciju da u određenoj trgovini ima nepravilnosti. Međutim, ako ste čest potrošač vjerovatno je dovoljno da zaposlenima skrenete pažnju”, rekao je Bago. Naglašava da se na takve slučajeve ne može gledati kao na slučajnost, jer su trgovci dužni poznavati zakon, te da se, s obzirom na to da je riječ o našem zdravlju, takve stvari ne mogu tolerisati.
“Tamo gdje je razjedinjeno tržište slabija je kontrola i inspekcija. Znamo kako se zakoni, ustav i generalno odluke na višim instancama poštuju u BiH. Prema tome, teško je očekivati da se zakon bolje primjenjuje na nižim instancama, jednostavno se moramo truditi da izražavanjem nezadovljstva promijenimo takve stvari”, poručio je.
Činjenica je da potrošači ne mogu sve znati i razumjeti, ali moraju biti općeinformisani.
“Samo informisan potrošač je zaštićen, jer ako znate na koje stvari trebate obratiti pažnju i kako se ponašati osigurat ćete sebi i ljudima oko sebe veću zaštitu. Živimo u vremenu kada pismenost nije samo čitanje slova i razumijevanje napisanog. Svi građani, između ostalog, moraju biti potrošački pismeni i voditi brigu o sebi”, zaključio je Bago.
Izvor: klix.ba