Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu: Kako izgleda najljepša žena na svijetu? Jedan je volio plameno-crne, kao ugalj oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio sivo-plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su pak najdraže bile one sa braon očima, tople i nasmijane…A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio – sa dužom, koja pada sve do peta. Jedni su se oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem…a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama.
I svaki od njih je mislio da su njegovo mišljenje i opis najtačniji i nije prestajao da ubjeđuje one druge u ispravnost svog suda. Vidjevši da tako nikada neće stići do zajedničke saglasnosti, napokon riješiše da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje:
“Počeli smo da polemišemo”, rekoše mu, “i nismo nikako uspjeli da se razumijemo. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja žena je najljepša žena na svijetu?”
Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimjetno osmjehujući…i naposljetku odgovori sa ove tri riječi:
“ONA KOJU VOLIŠ.”