Spomenik u obliku kupole visok je tri, a širok šest metara. Napravljen je od 260 metara bijelog, skoro prozirnog platna, a kada uđete unutra dobijate osjećaj klaustrofobije. Platno je spojeno sa 432 konopca koji predstavljaju vezu sa 1992. godinom i sjećanja na žrtve.
Za sebe kaže da je iz tri grada. Otac joj je iz Prijedora, majka iz Kozarca, a ona je odrastala u Sanskom Mostu. U ratu je izgubila 30 članova porodica.
“Ko će, ako neću ja, predstaviti naš narod i BiH svijetu koji mora i vidjeti i čuti šta se desilo. Kroz umjetnost se može mnogo toga uraditi jer jedno su knjige koje mnogi ne čitaju, a drugo je kad prikažeš nešto što se mora vidjeti i kad pogledaš žrtvama u lice”, rekla je.
Ovaj spomenik napravila je jer je u Prijedoru zabranjena riječ genocid, a mjesta stradanja civila nisu obilježena.
“Napravila sam spomenik da bar nekoliko sati obilježimo ta mjesta stradanja. Svaka žrtva je bitna, bez obzira na nacionalnost. To što se dogodilo i činjenicu da je u Prijedoru bio genocid ne smijemo negirati”, poručila je Anita dodajući kako će to pokazati ovim spomenikom koji će putovati čitavom Evropom.
Nakon Sarajeva spomenik će biti postavljen u Prijedoru, Kozarcu i Trnopolju. Zatim putuje dalje u Beč, Brisel, Minhen, Zagreb i druge gradove. U Prijedoru će biti postavljen nekoliko puta, a u novembru, za kraj, ispred Haškog tribunala uoči presude Ratku Mladiću.