Piše: ENVER ALIĆ
Premijeru Vučiću,
U mjesecu novembru 2015. godine ličite mi na osobu koja pokušava popraviti srpskobošnjačke odnose. Bili ste u Sarajevu i prilikom posjete Vijeću ministara BiH, izrekli ste niz biranih izjava koje mogu ući u Vašu vlastitu antologiju izražavanja. Vaše izjave su, možda, neko taze osvježenje za sve nas. Lijepo nas njima zabavljate. Nadam se da su bile temeljito iskrene. Bez laži, koje Dobrica Ćosić slavi kao srpsku vrlinu.
Vi ste vjerovatno odustali od Ćosićeve doktrine. Nadam se da jeste. Izjavili ste da na Balkanu rata neće biti.
Vi ste rekli da mi Srbi i Bošnjaci volimo kukati i izražavati se negativno. Usto, rekli ste i da će uvijek biti usijanih glava koje imaju puste snove.
Vi ste, rekao bih javno, za sveopće pomirenje na cijelom Balkanu. Lijepo je to čuti i poslije jedne takve izjave odahnuti i gromko otpuhnuti. Ali, ipak, ja bih da malo zakukam da bi nekako došlo do pomirenja.
Vi ste izjavili po povratku iz Sarajeva da dok ste premijer Srbije nikada nećete ništa reći protiv bilo koga iz Republike Srpske.
Vi, ustvari, ovih dana ne govorite ništa protiv bilo koga ni iz Federacije BiH. To je dobar gest s vaše strane, jer tvrdite da ste za istinsko pomirenje i regionalnu stabilnost, ali ja kao insan moram Vam postaviti jedno suštinsko pitanje: Zar baš nemate i nehajete, u ime sreće i Srba, i Hrvata i Bošnjaka u dvoentitetskoj BiH, nikom ništa opominjuće reći u čast istinskog pomirenja na našim prostorima? Mislim da kavgadžijama i svim 
Zagovarate pomirenje. To je genijalna ideja, ali se pomirenje ne postiže muštranjem bošnjačkog uma putem danajskih eura već iskrenim priznanjem svih počinjenih sakralocida i genocida. Svota eura za Srebrenicu i ono Vaše potencijalno: ,,Da, desio se genocid u Srebrenici”, nije isto!!! Od ideje do realizacije srpskobošnjačkog pomirenja valja se dokazati na nivou svih institucija koje čine jednu državu. Ako ste sami u tome, a nosioci vlasti i položaja rade protiv Vaše turbo miroljubive ideje, onda, zasigurno, padate na ispitu. Iskreno rečeno, mene je plaho strah izliva vaše zakolutane pažnje prema Bošnjacima.
Katkad pomislim da ste iskreni a katkad da nas blefirate, a evo i zašto. Vi, recimo, nemate šta reći protiv
ponašanja Milorada Dodika, predsjednika RS-a, i to mi je jako čudno i paradoksalno do bola-neprebola. Zar je moguće da M. Dodik više od jedne decenije koristi zapaljivu retoriku i govor mržnje prema muslimanima, smatrajući ih ”otomanskom zaostavštinom”, a da Vi njemu nemate šta sugerisati, prišapnuti, dati mu koji savjet iz općeg bontona? Dodik kad god stane ispred mikrofona vrijeđa novinare i sočnim psovkama na njih istresa svoj patološki bijes. Zašto da Majke Srebrenice podnose krivične prijave protiv M. Dodika zbog govora mržnje? Dodik je napuhana tragikomedija Republike Srpske. On želi Kinezima omogućiti školovanje na kineskom, a Bošnjacima poručuje da bosanskog jezika nema. Ismijavanje ljudskih prava preko priče o uvođenju kineskog jezika u RS je priča o Miloradu Dodiku kao paradoksu samom za se. On je uložio sav svoj kapacitet da uskrati pravo Bošnjacima, koji su građani Republike Srpske, obrazovanje na bosanskom jeziku, a istovremeno glumi velikog humanog ”baju” obećavajući Kinezima pravo da se obrazuju na maternjem jeziku. I ovo je jedan od krunskih primjera koji dokazuje bestijalnost M. Dodika u grčevitoj borbi protiv ”otomanske zaostavštine”.
I na kraju pitanje: Da li vi, uistinu, nemate šta reći protiv neviđene vrste dodikovanja i luciferskog odnosa M. Dodika naspram bošnjačkog prava na jezik i izražavanje? Može li se ovako i na ovaj način praviti bilo kakav srpsko-bošnjački ružičnjak? Kažem da ne može makar ga zalijevali eurima ostavljenim Srebrenici i tamošnjem stanovništvu.
Ako Vaša kompletna vlada i SPC uspiju utišati Dodika i iz njega izbaciti njegovu ekscentričnost( nesređenost), isključivost i nipodaštavanje ”otomanske zaostavštine”, onda je sasvim izgledno da dođe do pomaka u srpskobošnjačkom pomirenju. I do mirisanja lijepih ruža iz našeg zajedničkog đulistana.