Nana sa bijelom keranom šamijom, svilenim dimijama i tespihom u rukama slika je koju tehnologija i moderno doba ne može izbrisati. Koliko god da se uklopili moderan način življenja, poželimo bar nekad obući dimije ili bar u ormaru imati tradicionalnu nošnju kako bismo na taj način sačuvali duh prošlosti i sjećanje na davna vremena. Upravo iz tih razloga u domu Žigića nastaje bosanska nošnja, u koju su utkane tradicija i ljepota naninih dimija. Armina Žigić učiteljica, mama dva dječaka oduševljava izradom tradicionalne bosanske nošnje. Iako bi na fotografijama koje postavlja pomislili da se nošnja nalazi u poznatim buticima i da je rade iskusni šnajderi, ona nastaje u kućnom ambijentu i djelo je vrijednih ruku živiničanke Armine
“Sve je počelo još od ranog djetinjstva. Od kad znam za sebe volim da crtam, šijem, pletem i uopće sve što ima veze sa ručnim i kreativnim radom. Moj prvi ( i najdraži ) model je bila moja mlađa sestra. Njoj sam šila suknjice, haljinice, košuljice. Majka je prepoznala moj talenat i kupila mi prvu mašinu kad sam imala šesnaest godina. Tako je sve počelo. Šila sam za svoje ukućane, drugarice, a kasnije se taj krug proširio. Ideja da počnem šiti narodne nošnje rodila se sasvim slučajno. Na poklon sam dobila jedan komad svilene tkanine i odmah sam znala šta moram od nje napraviti. Tako je nastala moja prva narodna nošnjica, koju sam poklonila svojoj maloj rodici. Kako to danas biva, fotografije te nošnje su završile na društvenim mrežama, a ubrzo sam dobila još dvije narudžbe i klupko je počelo da se odmotava. Počela sam da istražujem i čitam o narodnim nošnjama, tražim šnitove, proučavam narodnu tradiciju i kulturu Bosne i Hercegovine i ubrzo došla do saznanja da je naša lijepa Bosna i Hercegovina zapravo jedna velika riznica raznolikih nošnji koje su nastajale dugi niz godina i nose u sebi elemente mnogih kulturnih utjecaja, koji su utjecali na razvoj ne samo nošnji nego i općenito na historijska i društvena zbivanja. Zbog toga u našim nošnjama nalazimo tragove balkanske, mediteranske i orijentalne kulture” – za NEON Televiziju kaže Armina Žigić
Glavni pečat našim nošnjama dale su naše nane, nene i domaće zanatlije-terzije i abadžije, jer su narodne nošnje sve do kraja 19.vijeka bile najvećim dijelom domaće proizvodnje. Materijali za tradicionalnu nošnju Bosne i Hercegovine su izrađivani od vune, lana, konoplje i kože, a krajem 19. stoljeća u upotrebu je ušao i pamuk. Imućnije stanovništvo je upotrebljavalo samt i čohu, koje su nabavljali iz drugih zemalja.
U osnovi razlikujemo seoske i gradske nošnje. Gradska nošnja bila je gotovo ujednačena na čitavoj teritoriji BiH, dok se seoske nošnje mnogo više međusobno razlikuju. U to vrijeme odjeća nije bila podložna minimalizmu, pa se odlikovala velikom šarolikošću uzoraka, veza, nakita, kao i same količine odjevnih predmeta koji su činili nošnju.
Osnovne dijelove ženske nošnje čine: košulja, gaće, pojas, ferman, ječerma, čarape, anterija, teperluk, papuče, šamija i dimije. Dijelovi muške nošnje su: košulja, muška haljina (gunj), gaće, šalvare ili čakšire, ječerma, ferman, džemadan, koparan, pojas, fes.
Uprkos poslovnim obavezama i obavezama koje svaka mama, supruga i domaćica ima Armina stiže sve uraditi jer kaže kada radite nešto iz ljubavi onda se potrudite naći vremena za to, kako bi prije svega ispunili sebe. Zbog toga većinu slobodnog vremena umjesto odmaranja provodi za mašinom
” Izrađujem isključivo bošnjačke narodne nošnje, a pri izradi nošnje trudim se da zadovoljim one opće kriterije, ali i da ispoštujem želje naručioca. Stoga svaka nošnja ima u sebi i pečat onoga koji je nosi, kao i moj lični pečat. Materijale za svoje nošnje biram pažljivo, kvalitet stavljam na prvo mjesto, a cijene se trudim prilagoditi kupcima, tako da mogu i oni slabije kupovne moći priuštiti sebi dašak tradicije” dodaje naša sagovornica
Najbolja reklama su joj kaže kupci, koji se ne tako rijetko vraćaju po još neku narudžbu, preporuče je svojim prijateljima. Također kupce oduševe i fotografije nošnji koje postavi na društvenoj mreži Facebook i onda se javljaju sa svojim željama. Zasad joj je to jedini način kojim dolazim do mušterija. Ispostovilo se i jako uspješan način jer njenih nošnji ima gotovo na svim kontinentima. Šije za kulturno-umjetnička društva i pojedince koji poručuju nošnje za sebe ili svoje najbliže. S obzirom da je sve počelo sa jednim poklonom, trudim se kaže održti tu tradiciju pa svakog Bajrama poklonim nešto od onoga što uradim. To je čini posebno sretnom. A sretnom je čini što može doprinijeti očuvanju bosanske tradicije i sačuvati je od zaborava
Radove Armine Žigić možete pogledati i naručiti za sebe i svoje najmilije na Facebook stranici https://www.facebook.com/profile.php?id=100010788301762
