Prema podacima Udruženja ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu 115 imama šehida poginulo je u redovima Armije RBiH ili su ih zločinci ubili kao civilne žrtve. Također, 125 imama bilo je zatočeno u srpskim ili hrvatskim logorima. Ove logore nije preživjelo 40 naših imama.
Čestiti imam džemata Divič kod Zvornika, Ruvejd-ef. Jahić, punih jedanaest mjeseci proveo je u srpskim logorima zajedno s oko 200 svojih komšija i džematlija, od kojih polovina nije preživjela logorske torture.
Još dok je agresija na Bosnu i Hercegovinu trajala, Ruvejd Jahić zapisao je svoje prvo svjedočenje o zlu kojem je bio neposredni svjedok. To važno svjedočenje objavljeno je u izdanju VIGBeV Kamp-Lindford, a štampano je u njemačkom gradu Bonnu davne 1996. godine.
Potreba za drugim, dopunjenim izdanjem pojavila se iz praktičnog razloga – prvo izdanje danas predstavlja pravi raritet i aktuelnoj čitalačkoj publici gotovo je nemoguće doći do njega. Ali, ne samo zato.
Nažalost, događaji o kojima autor piše u ovoj knjizi nisu puka historija i zabilješka o činjenicama iz prošlosti. Ni trideset godina kasnije krik žrtve za pravdom, koji je protkao tekst prvog izdanja, nije naišao na adekvatan odziv institucija i društva kojem je upućen.
Upravo na ovom tragu, pozivajući se na etičku obavezu svjedoka, pojavila se potreba za metatekstualnim ispisivanjem, preko teksta prvog izdanja, novog svjedočenja i autentičnog glasa žrtve i svjedoka.
Drugo, dopunjeno i monografskim poglavljima o džematu Divič prošireno izdanje Jahićeve knjige „Od logora do slobode“ pojavilo se polovinom oktobra 2026. godine u izdanju Medžlisa Islamske zajednice Zvornik.
Riječ imama Ruvejd-ef. Jahića na stranicama ove knjige nije samo puko svjedočenje. Kao intelektualac i imam, Jahić analizira događaje, iznosi vlastite dileme, ali i vlastite sigurnosti i na njima utemeljene sudove. Iz njih se rađa važna podučiteljska i opominjuća poruka ove knjige za buduće generacije.
Jedna epizoda sa stranica knjige na najjasniji način ukazuje na to. Svjedočeći o krvavoj torturi koju je doživio u divičkoj džamiji, u kojoj su ga četnici satima teško zlostavljali, Ruvejd-efendija ukazuje na simbolično bolnu činjenicu da je to doživio u posvećenom prostoru bogomolje jedne monoteističke vjere. U toj džamiji godinama je kao vjeroučitelj, u skladu s izvornim učenjima islama, učio djecu miru, poštenju i bratstvu među ljudima, te se pita: da li bi bošnjačku djecu trebalo učiti još ponečemu!?
Iskustvo čitanja svjedočenja o torturama nad stanovništvom Diviča u maju 1992. godine, teroru i mučenjima koje je Ruvejd-efendija doživio u prostoru divičke džamije, progonu iz Diviča, zatvaranju u logor u upravnoj zgradi Novog izvora u Zvorniku, te nepojmljivoj stravi zla u Domu kulture u Čelopeku, obilježenoj datumima Kurban-bajrama i Vidovdana 1992. godine, torture i ropstvo u logoru Batković – čitanje je koje može biti jako traumatično za bilo kojeg čitaoca. Ako samo čitanje teksta može da prenese osjećaj traume, bola i bijesa, onda možemo samo slutiti kakvu su stvarnu traumu i bol doživjeli nevini ljudi sa Diviča kao zatočenici srpskih logora smrti.
Prva promocija ove knjige bit će 7. novembra, poslije akšam-namaza, u džamiji u Diviču, a JU BKC “Alija Izetbegović” Kalesija će nastojati da organizuje promociju i u Kalesiji.