Dvadesetčetverogodišnji odbojkaš i medicinar nakon dugogodišnje odbojkaške karijere i nastupa u OK “Bosna” Kalesija, “Jedinstvo” Tuzla i “Mladost” Brčko, htio je da rizikuje i pokaže ostatku svijeta ono što zna najbolje, a povodom toga odlučio je da za NTV govori o razlozima zbog kojih je otišao iz Bosne i Hercegovine i kako se snašao u novoj sredini.
Prvi koraci u košarci
‘Prve korake’ napravio je u Osnovnoj školi Rainci Gornji gdje je trenirao košarku. Sasvim slučajno, na nagovor nastavnika Admira Lolića, ostao je poslije treninga te stupio prvi put u kontakt sa odbojkaškom loptom.
-“Pravo sam počeo trenirati u trećem razredu srednje škole, u početku je bilo samo zezanje, bilo je zanimljivo ići na sekcije, treninge, pa i na takmičenja”, kaže Aldin.
Uskladiti svoje obaveze sa treninzima za njega nikada nije bilo teško.
-“Uvijek mi je teže padalo to što moram u školu, nego to što imam trening. Možda je zbog toga što sam relativno kasno počeo “ozbiljno” trenirati”, govori Džafić.
Aldin je sa klubovima u Bosni i Hercegovini osvajao skoro sve što je mogao osvojiti.
-“Osvojio sam sve što sam želio, osim prvog mjesta u KUP-u BiH”.
Na pitanje kako je bilo boriti se za prvo mjesto kada je u pitanju KUP BiH, Aldin kaže da mu je taj događaj najviše ostao urezan u sjećanje zbog podrške Gazija.
-“Bio je predivan osjećaj, pogotovo u Brčkom na <domaćem> treneru, samo su se naše Gazije čule. Nažalost, nismo uspjeli osvojiti zlato ali u svakom slučaju se radoh sjećam tih trenutaka i danas dan ponekad pogledam snimak utakmice”, govori Aldin sa osmijehom na licu.
Na pitanje kako je bilo igrati sa kalesijskim odbojkašima, Aldin govori da je najviše volio trenirati i nastupati sa momcima sa kojima je praktički i odrastao.
-“Ima li boljeg osjećaja od treniranja sa momcima sa kojim sam i prve odbojkaške korake napravio? Sa starijim igračima sam se također uvijek dobro snalazio, kao što kod nas kažu ‘izlazio u kraj”.
Početak je bio težak
Sljedeći korak za njega je bio da nastupa za klub TV/DJK Hammelburg u Njemačkoj koji se nalazio u trećoj ligi.
-“Sasvim slučajno se sve odvilo, trener koji je rodom iz Bosne me kontaktirao i pitao da li želim doći u Njemačku da dobijem posao preko njih i da igram u trećoj ligi u Njemačkoj, a s obzirom da sam ja avanturista, rekao sam sebi <Zašto ne probati, uvijek se imaš gdje vratiti> i tako da sam par mjeseci kasnije završio u Njemačkoj”, govori Aldin.
Strah ga nije spriječio da napusti svoju okolinu kako bi se dokazao i van granica Bosne i Hercegovine.
-“U početku me naravno bilo strah, ali uz jaku podršku porodice i prijatelja bilo mi je lakše”, kaže Aldin.
On također ističe kako je rečenica njegove majke presudila kada je bila odluka u pitanju, da li ići ili ne.
-“Mamina rečenica koja mi je dala vjetar u leđa je sljedeća.. <Idi sine, jašta ćeš, znam da ćeš uspjeti, bolje mi je da te gledam kad mi dođeš iz Njemačke na godišnji, nego da te svaki dan gledam kako nemaš posla i ležiš po cijeli dan i naveče na trening. Biće teško, ali preživjeti će majka>”, sjeća se Aldin.
-“Teško je opisati, lahko u svakom slučaju nije bilo. Najbolji opis bi bio ona naša <nisam znao gdje mi je glava a gdje *uzica>, ali sam kroz sport dosta ljudi upoznao i tako neki krug prijatelja i ovamo stvorio tako da je sve nekako krenulo normalno”, govori Aldin.
Pored odbojke ljubav i medicina
Aldin osim što trenira odbojku, radi u rehabilitacionoj klinici kao medicinar, koja je ujedno i jedna od njihovih glavnih sponzora. Kada su u pitanju uslovi treniranja, Aldin kaže da je razlika ogromna u odnosu na BiH.
-“S obzirom da igram u drugoj Bundesligi, uslovi su nebo i zemlja. Ovamo ljudi imaju sve što im treba, samo se trebaju pojaviti na treningu sa voljom i željom da treniraju”, ističe Džafić.
Njegova stara okolina mu nedostaje, ali kaže da kada bi mogao porodicu i par prijatelja dovesti kod sebe, da ni to više ne bi bio problem.
“Naš narod samo čeka da nam padne sa neba, jaki smo na riječima ali na djelima ne. Kod Nijemaca je sve pod konac uređeno i kod njih ne postoji <ma hajde ba>, oni sve dočekuju odmah i rješavaju, dok mi samo gomilamo i na kraju ne znamo šta ćemo pa u 99% slučajeva odustanemo”, naglašava Aldin.
Njegov životni san je bio da sam o sebi brine, te da ima porodicu i krug prijatelja koji ga vole. On također govori da neće vječno ostati u Njemačkoj, jer sidro još nije spustio.
-“Niko nije uspio ništa sjedeći u kući i kukajući. Prvo treba sebi postaviti neki cilj i onda zasukati rukave i uraditi sve što se može da se isti ostvari. Bog nam neće pomoći dok sami sebi ne pomognemo. Ja kažem da mi je uvijek draže nešto pokušati i možda neću uspjeti ali sam pokušao i onda ću sjesti i gledati gdje sam pogriješio, pa ću ponovo i ponovo pokušavati dok ne uspijem. Nikad ne treba prestati vjerovati u sebe, treba govoriti, ja to mogu, ja to hoću i ja to umijem”, govori Džafić.
