Jednom, kad je u Aksehiru u džamiji držao vaz, zapita prisutne da li se boje svojih žena.
– Ko se boji,neka na noge ustane! – poviče Hodža.
Svi ustadoše osim jednoga.
Nasrudin hodži odlahnu na srcu kad vidje da nije usamljen, ali kad vidje jednoga da sjedi, bi mu drago da ima barem neko ko se ne boji žene.
– Evo, ljudi, pogledajte junaka! Evo čovjeka koji se ne boji svoje žene!
– Ama jok, efendija!Čim ti spomenu ženu, meni se obje noge podsjekoše,
pa nemam snage da na njih ustanem” – dočeka onaj.