“Nekad, zaista ne razumijem puteve Allahove! ” – brecnu se naglas –
“ovako sitnim plodom poput oraha okititi ovako veličastveno drvo, dok ogromne tikve povezati onako krhkim lozama.”
Taman, kad je ovo izustio, otkide se jedan orah sa grane i pogodi ga posred čela. On u to ustade, podiže ruke u dovi i povika:
“Allahu dragi, oprosti mi što sam ikad posumnjao u mudrost tvog stvaranja! Ti si Sveznajući i Onaj koji divno stvara, jer gdje bi sada hudi Nasrudin bio da su tikve uistinu na drvetu rasle!“