Za napad na “Tuzlanski konvoj spasa” koji su 4. juna 1993. godine počinile jedinice HVO-a na prilazima Novom Travniku, kod mjesta Nova Bila, u naselju Rankovići, još uvijek niko nije odgovarao, upozorio je član Upravnog odbora tuzlanske Fondacije Istina, pravda, pomirenje Slavko Peričević.
“Fondacija je u nekoliko navrata insistirala kod tužilaštava Srednjobosanskog i Zeničko-dobojskog kantona te Tužilaštva BiH da se proces poznat pod imenom ‘Tuzlanski konvoj spasa’ procesuira i da odgovorni za taj stravičan zločin i pljačku neviđenih razmjera odgovaraju pred sudom”, istakao je Peričević.
Već nekoliko godina cijeli slučaj se vrti u krug, kako objašnjava Peričević, tako što Tužilaštvo BiH predmet proslijedi tužilaštvu Srednjobosanskog ili Zeničko-dobojskog kantona, koji potom sve vrate na početak, odnosno na primarnu adresu s koje je i poslan.
“Već 23 godine ništa nije urađeno da odgovorni za taj stravičan zločin budu procesuirani. Mi smo u više navrata i utvrdili ko je krivac, a to je Marinko Jurčević koji je nakon određenog vremenskog perioda postao glavni tužilac u Tužilaštvu BiH. On je u vrijeme kada se slučaj desio bio tužilac HVO-a koji je sve učinio da ne dođe do procesuiranja”, tvrdi Peričević.
Najveća šteta u cijeloj ovoj priči je gubitak sedam ljuskih života. Prema informacijama tuzlanske fondacije, smrtno su stradali vozači Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Grahić i Adil Akeljić.
Sudbina Salke Memića je nepoznata, a osim njega traga se za još tri osobe.
Prilikom napada na tuzlanski konvoj opljačkano je 146 kamiona, 20 automobila, zatim dva sanitetska vozila s opremom i lijekovima, velika količina robe široke potrošnje i blizu 500 tona druge robe čija vrijednost nije procijenjena.
“Ovo su dokazi i oni nisu mogli nestati. Neko je te kamione i automobile poslije morao registrovati”, naglasio je on.
Počinjenje zločina, odnosno granatiranje konvoja dokumentovale su i kamere HTV-a i CNN-a.
“Ovo je bila jedna klasična ‘sačekuša’ koju su napravili razbojnici koji se sada pravdaju tim da je u kamionima bila vojna oprema, što nije tačno”, nastavlja Peričević.
Iz tuzlanske fondacije kao drugog čovjeka u strukturi HVO-a navode Milivoja Petkovića, koji se u trenutku napada na tuzlanski konvoj zatekao u vozilu UNPROFOR-a.
“Za neke druge zločine Petković je u Hagu nepravosnažno osuđen na 20 godina zatvora”, podsjetio je Peričević.
Predmet “Tuzlanski konvoj spasa” trenutno se nalazi u Tužilaštvu Srednjobosanskog kantona.
“Tužilaštvo BiH je u ovom, ali i u drugim slučajevima trebalo uraditi mnogo više nego što je uradilo. Ali, da postoji više političke volje ovo bi dosad sigurno bilo procesuirano”, zaključio je Peričević.
