
Na reversu, tj.drugoj strani zlatnika, je prikazan Isus Krist okružen zvjezdicama. Tokom cijelog srednjeg vijeka dukat je bio univerzalna trgovačka moneta, te se koristio u cijeloj jugoistočnoj Evropi kao sredstvo plaćanja.
Prečnik zlatnika: 2cm
Težina zlatnika: 3,5 gr.
Čistoća zlata: 24 kar. zlato
Pronalazak zlatnika, odnosno mletačkog dukata, na ovom lokalitetu, nije iznenađujući iz više razloga:
1. Naziv lokaliteta “Selišta”, gdje je pronađen zlatnik, upućuje na to da je isti bio naseljen u srednjem vijeku.
2. U neposrednoj blizini lokaliteta nalazi se nekropola stećaka (12-15.st.).
3. Lokalitet “Selišta” graniči se sa lokalitetom “Stara kuća”, gdje se nalaze nadgrobni spomenici prijelaznog tipa stećak-nišan, u narodu poznati kao Babini nišani (15-16.st.).
4. Kraj lokaliteta “Selišta” je prolazila nekad važna putna komunikacija iz srednjeg vijeka koja je povezivala Tuzlu i Zvornik. Ova komunikacija je poznata pod imenom “Put soli”, a kasnije pod imenom “Pašin put”.
Pronalazak ovog zlatnika, pored nabrojanih, je još jedno svjedočanstvo da je ovaj prostor u srednjem vijeku bio gusto naseljen i da se ovom srednjovjekovnom putnom komunikacijom nekad odvijao intenzivan protok ljudi i dobara. Sve ove činjenice ukazuju na to da je ovaj, relativno mali prostor, jedan veliki arheološki lokalitet.
Mještani Kikača, kao i okolnih mjesta, ovaj zlatnik povezuju sa predanjem o zlatnoj kočiji. Naime, po predanju, u neka davna vremena u Kikačima je zakopana zlatna kočija (ili možda kočija sa zlatom).
Ono što je posebno zanimljivo je to da je zlatnik pronađen na lokalitetu “Selišta” tj.na istom lokalitetu gdje je i prema predanju zakopana zlatna kočija.
O tome koliko je bilo rasprostranjeno ovo predanje, govori i podatak da su njemački vojnici u II svjetskom ratu imali informaciju o zlatnoj kočiji u Kikačima te su vršili određene radnje u cilju njenog pronalaska (prema kazivanju K.S. iz Tojšića, “njemačkog penzionera” kome je u Njemačkoj ovu priču ispričao nekadašnji njemački vojnik). Inspirisani predanjem, mještani Kikača su i prije pronalaska zlatnika, u potrazi za zlatnom kočijom, 60-tih godina prošlog vijeka, vršili “arheološka” iskopavanja na ovom lokalitetu.
Ta arheološka iskopavanja tada nisu urodila plodom, tj.zlatna kočija tada nije pronađena. Pronalazak zlatnika ponovo je aktualizirao priču o zakopanoj zlatnoj kočiji. Lokalitet na kojem je pronađen zlatnik i gdje je, prema predanju zakopana zlatna kočija, mještani Kikača (u šali) više ne nazivaju starim imenom “Selišta”, već su mu predili novo ime “Zlatišta”. Slučajno ili ne, lokalitet “Selišta” na kome je pronađen zlatnik, a koji godinama nije obrađivan, ovih dana se intenzivno obrađuje a mještani se nadaju “rodnoj godini”.
Autor teksta: Ekrem Sakić, prof.