Ljudi se često u nedostatku svog vlastitog stava ugledaju na druge i tako tražeći opravdanje za svoje postupke pravdaju se drugim ljudima: “Eto, i on je bio…i on je to radio…ili kad more vala on, što ne bi i ja“, i koriste druge slične izreke koje predstavljaju samo eroziju morala i vlastite nesigurnosti. Ukoliko se radi o nekim dobrim pojavama u društvu, kao npr. školovanje, rad, itd. taj trend svakako treba slijediti i boriti se na ispravnom putu, za svoju, ali i dobrobit zajednice. Tada je ta praksa i više nego poželjna. Nažalost, nama danas te pozitivne prakse fali uveliko, tako da se ovdje može govoriti uglavnom o negativnim pojavama u društvu. Ako nešto nije moralno i nije ispravno hoće li me to „oprati“ u vlastitim očima, očima mojih roditelja ili najvažnije u očima Gospodara? Da li će činjenica što to radi većina biti od bilo kakve pomoći našem Muji kako bi to ponašanje postalo prihvaćeno?
Čiji nam je sud u svemu tome najvažniji: ljudski, prolazni i daleko nesavršeni ili savršeni, apsolutni i vječni? Ono što je zabranjeno, što je loše i što je na kraju kroz ljudsku povijest hiljadama godina kao takvo kvalifikovano, ne može postati dozvoljeno! Reći će vam kako ste zalutali u ovu eru, kako je ovo moderno doba i kako danas npr. krasti od države je sasvim normalno, čak i poželjno jer kao i država krade nas, kako nema poštenih političara i ako si jedan od njih mora da si lud, ako djetetu daš neko islamsko ime, odmah negoduju što će mu to starinsko, zar nisi mogao naći šta modernije, šta fali koju popiti, u žargonu „De jednu s nogu“, itd. Ako se suprostaviš nekoj lošoj pojavi u društvu, nepravdi i zulumu općenito, prigovaraju vam kako nećete daleko dogurati ganjajući principe, a istovremeno oni svojom šutnjom, opravdavanjem i odobravanjem čine i gore od tih koji direktno čine nepravdu. Jer uči nas najbolji čovjek koji je ikad živio da se nepravda ne čini samo direktno, već i šutnjom i nesprečavanjem.
Hoće li dijete našeg komšije postati bolje ako mi prešutimo neku negativnu pojavu koji smo uočili kod njegovog djeteta? Da li je princip: “Šuti budalo, šta te briga, ne petljaj se“ uvijek zaista i najbolji? Možda bi naš komšija reagovao na vrijeme i svoje dijete pokušao uputiti na pravi put. U svakom slučaju lakše je prešutiti. Istinu ne treba nikad prešućivati, makar bio u manjini, i makar bio jedini u masi je pravac i put kojim bi trebali svi ići, pa makar bilo i protiv nas i naših najdražih. U svemu tome ne treba biti grub ni ohol, već naći mjeru, prave riječi koje će razgaliti dušu, a ne izazvati još veći revolt.
I tako onaj naš Mujo kao kakav kameleon uklapa se u razne sredine, šuti i smješka se.
Kaže Meša Selimović: “Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.“
I tako naš jadni Mujo pristane na sve, zatvori oči i sliježe ramenima. Svoju savjest hrani lažnim nadama i iluzijama da je ono što radi ispravno jer to radi većina i jer je njemu dobro. A da Mujo malo razmisli, shvatio bi da jedan naučnik otkrije neku važnu formulu, jedan je igrač najbolji na svijetu, jedan je učenik generacije, i u svim tim izborima između veoma male nekolicine jedan se malo još više izdvoji. Nema većine u nekom uspjehu ili u nekom dobru. U Kur´anu se navodi da, između ostalog: Većina ljudi prezire istinu! „ Mi vam istinu šaljemo, a većini vam je Istina odvratna. “ (Az-Zuhruf, 79), Većinja ljudi ne shvata ! Većina ljudi nije Allahu zahvalna! Većina ljudi su neznalice! Većina ljudi slijedi samo pretpostavke! „Većina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade.“ (Yunus, 36).
Je li Mujo kad razmislio da u dobru slijedi većinu, a da u raznim iskušenjima današnjice bude drugačiji, ne gleda komšiju niti jarana, već bude u grupi nekolicine koja će se boriti za pravdu i poštenje? Ne zna mali Mujo da biti dobro prilagođen u duboko bolesnom društvu nije mjera zdravlja. To je baš kao u onoj priči u kojoj je jednom u jedno selo u kojem su svi stanovnici šepali na desnu nogu došao neki stranac i nastanio se tu. No, taj se stranac po nečemu razlikovao od ostalih stanovnika sela. Naime, on je imao obje noge zdrave. Nakon izvjesnog vremena, seljani počeše da ga gledaju ispod oka. Ubrzo potom, počeše ga i izbjegavati. A na kraju se skupiše da rasprave o problemu. Poslije kratkog dogovora doniješe i odluku. Sljedećeg dana uhvatiše stranca i šipkama, motkama i štapovima smrskaše mu desno koljeno. Eto, tako to biva u bolesnom društvu u kojem su principi misaona imenica, a podržavanje očite nepravde pametan potez. I opet će Mujo glavu okrenuti, prešutiti, potonuti. Ali, neka to je dar samo za rijetke. Jer, Gospodar kaže: „A pouku samo razumom obdareni primaju.” (Ar -. Rad, 19)
Za Kalesija Online piše: Adnan Lokmić