U Banjoj Luci nema kurseva turskog i zbog toga želi da se preseli u Sarajevo.
Mladen Mijić (21), turistički tehničar iz Krupe na Vrbasu, podno same Manjače kod Banja Luke, intenzivno posljednjih mjeseci uči turski jezik. Zbog turskog želi i da se preseli u Sarajevo kako bi u nekoj od tamošnjih odgovarajućih obrazovnih ustanova naučio ovaj, kako kaže, njemu veoma zanimljiv jezik. – U Banjoj Luci kurseva turskog nema, već sam se raspitao. Zato želim u Sarajevo, da ga tamo naučim. No, problem su mi finansije, a u Sarajevu bih, vjerovatno, dobio i priliku da radim nešto. Posao ne biram, važno mi je samo da naučim ovaj jezik i ostvarim planove, a to je da znam što više jezika – kaže Mladen.
On je prije tri godine završio školu odličnim uspjehom. Posao u struci, nažalost, nije dobio, ali nije ni sjedio skrštenih ruku. Radio je u jednom banjalučkom kafiću i samousluzi i za to vrijeme naučio španski, i to toliko dobro da je položio za turističkog vodiča na španskom. To isto želi napraviti i s turskim jezikom, a prvu pomoć ka tom cilju pružila mu je, kako kaže, Ambasada Turske u BiH, čije mu je ljubazno osoblje poslalo literaturu za učenje turskog jezika. – Tragao sam po internetu i našao njihov kontakt u Sarajevu. Bili su veoma ljubazni. Poslali su mi odmah knjige koje mi pomažu u učenju turskog – govori Mladen. Osim španskog, Mladen se odlično sporazumijeva i na engleskom i njemačkom jeziku, a pohvalio se i da je, zahvaljujući literaturi koju je dobio, savladao i osnove turskog, koji uči i po nekoliko sati dnevno.
Želi pomoći porodici
– Nisam imao srca da tražim ni marku od oca, koji radi u banjalučkom “Autotransportu” za 450 maraka. Pomogne i brat Branislav, koji tovari drva u šumi. Imamo i kravu i desetak ovčica i od toga živimo i školujemo najmlađu sestru Nikolinu – kaže Mladen, koji bi volio da uspije u životu kako bi pomogao i sebi i svojoj porodici.
Izvor: avaz.ba