U vrijeme sve više i više humanitarnih apela, tumora i bolesti Nura Bazdulj-Hubijar nam je ponudila životnu priču Fatime i Jane, prijateljica koje iako su mlade obole od melanoma i njihovom borbom s opakom bolešću. Te nam nudi priču njihovih sinova; Ivana – arhitekte i Lime – doktora koji izgubi razum.
Psihološki roman koji govori o stvarnim, istinskim ljudima i svakodnevnim sitnim radostima, ludostima, sreći i nesreći. Roman koji nas podsjeća na naše kuće, avlije,komšiluk, sitne zavisti i trenutke pažnje.
Govori o nekim nepoznatim likovima koji su nepoznati toliko da nas zainteresuju njihove priče, a opet tako bliskim i poznatim. Čitajući imamo osjećaj kao da slušamo tu dobro poznatu priču o sudbini nekog našeg rođaka, komšije, poznanika. Tako i autorica piše „I ja vjerujem da se u svakoj dobroj knjizi, u nekom poglavlju, odlomku ili rečenici može pronaći svaki čovjek. Vrijednost djela se upravo po tome može procijeniti.“ – Tako da ukoliko se slažemo sa autoricinim riječima ovo je uistinu dobro književno djelo, jer se svako od nas može pronaći u njemu ili pak nekoga bliskog nama.
Izdvojeni citati :
„I krik do neba svoj put ima. Život je čudo. Ja čovječije vrste kći. Samotnija od najveće samoće pravo na čudo imam.“
„Često ne znamo da li se života više bojimo ili ga više volimo. Bojimo, jer zna biti surov, a ipak ga ne želimo izgubiti; volimo, zato što volimo sebe a izvan života nas nema, ničega nema.“
„Dobra ne dolaze u paketu. Kao ni zla. Vazda je to pomiješano. U paket sa dobrim ti ubace malo gorčine da ne bude preslatko. U paket sa ružnim malo slatkog da lakše progutaš.“
Nura Bazdulj- Hubijar je nagrađivana plodonosna književnica, koja je napisala niz romana, pjesama i drama i čija su djela uvrštena u školske čitanke i lektire. „Zvona su još zvonila“ je izvrsno ostvarenje koje pored ostalih naslova ove autorice možete pronaći u JU Gradskoj biblioteci Kalesija.
Alma Osmanović