Postojanje velikog broja hanova na prostoru današnje općine Kalesija može se objasniti time što su nastajali u različitim vremenskim periodima, a i nisu radili istovremeno. Ovaj broj hanova nije konačan što između ostalog potvrđuje i rad profesora Ekrema Sakića u kojem su obrađeni hanovi u Kikačima. Ovog puta donosimo priču o hanu Omera Avdića.
Osnivač ovog hana bio je Omer (Nakić) Avdić, rodom iz Gornjih Kikača. On je plac za zgradu hana kupio od Rašida Sakića, tj. iste one osobe koja je ranije prodala plac na kojem je sagrađen Hasanovića han. Tako su u neposrednoj blizini od oko 15 m funkcionisala, tj. radila dva hana. Omerov han je počeo sa radom neposredno pred početak Drugog svjetskog rata i bez obzira na ratne okolnosti, funkcionisao je i tokom njegovog trajanja te služio svojoj svrsi onoliko koliko su to ratne okolnosti dozvoljavale.
Ovo je jedan od rijetkih hanova koji nije izgorio u Drugom svjetskom ratu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u novonastalim društveno-političkim okolnostima nestaju sa historijske scene i hanovi, pa tako i Omerov han prestaje sa radom. Usljed nepostojanja namjenski građene školske zgrade u ovom mjestu, dio zgrade Omerovog hana služio je za odvijanje nastave osnovne škole. Drugi dio zgrade Omerovog hana
dobija novu funkciju, tj. u tom objektu se otvara društvena prodavnica, tzv. ”Zadruga”. Omer Avdić, nekadašnji vlasnik hana, u novim okolnostima i dalje se bavi na neki način trgovinom, tj. postaje posrednik ili nakupac između seljaka iz okolnih sela, kao fizičkih lica (od kojih otkupljuje poljoprivredne proizvode kao što su: šljiva, orasi itd.) i
”Zadruge” kao pravnog lica. ”Zadruga” u Omerovom hanu je funkcionisala nekoliko godina poslije Drugog svjetskog rata, a onda se ista premješta u zgradu Hasanovića hana. Zgrada Omerovog hana je porušena sedamdesetih godina XX stoljeća. Na njenom mjestu je sagrađen stambeno poslovni prostor koji je danas u vlasništvu Omerovog najmlađeg sina Izeta Avdića.
(Ekrem Sakić/Baština sjeveroistočne Bosne VII)