Postojanje velikog broja hanova na prostoru današnje općine Kalesija može se objasniti time što su nastajali u različitim vremenskim periodima, a i nisu radili istovremeno. Ovaj broj hanova nije konačan što između ostalog potvrđuje i rad profesora Ekrema Sakića u kojem su obrađeni hanovi u Kikačima. Ovog puta donosimo priču o hanu Mehe Hasanovića.
Od tri hana koji su nekada postojali u Kikačima jedino je Hasanovića han, tj.
zgrada hana opstala sačuvana do današnjih dana. Ostali prateći pomoćni objekti koji su se nalazili uz ovaj han su porušeni poslije Drugog svjetskog rata. Objekat hana se nalazio, a i danas je, u samom centru Kikača. Parcela na kome se nalazi objekat je površine oko tri dunuma koja se sa jedne strane graniči sa glavnim putem koji prolazi kroz Kikače, sa druge strane se graniči sa putem za Gornje Kikače, dok se s treće strane graniči sa rijekom Gribajom. Danas je to stambeni objekat – kuća u vlasništvu Hasana Smajića, odnosno njegovih potomaka. Objekat je u veoma dobrom stanju, sačuvan u
prvobitnom izvornom obliku i predstavlja najstariji građevinski objekat u Kikačima. Ovaj objekat, odnosno zgrada hana ima svoju historiju koja se može podijeliti u nekoliko perioda:
- Prvi period od 1930. do 1945. godine. Ovo je period kada je han nastao i kada je objekat bio u funkciji hana, pa do vremena kada je izgubio tu funkciju, tj. kada je han prestao sa radom a zgrada hana je u novim okolnostima dobila drugu funkciju, tj. postaje društvena prodavnica.
- Drugi period od 1945. do 1970. godine kada je zgrada hana imala funkciju društvene prodavnice – tzv. „Zadruge“.
- Treći period prošlosti zgrade hana je vremenski raspon od 1970. godine do današnjih dana. U ovom vremenskom periodu zgrada hana je u potpunosti dobila funkciju stambenog objekta jer je društvena prodavnica, tzv. „Zadruga“, sedamdesetih godina iz zgrade hana premještena u novi objekat.
Pored promjene namjene zgrade hana, od njenog nastanka do danas mijenjali su se i njeni vlasnici: prvi vlasnik i osnivač hana bio je Meho (Šaćir) Hasanović iz Meškovića (1917. – 1956.). Gradeći han u Kikačima Meho Hasanović nastavlja porodičnu tradiciju handžija. Naime, njegov otac Šaćir je prije gradnje hana u Kikačima posjedovao han – dućan u svom rodnom selu Meškovići – Lipovice kraj starog osmanskog puta Tuzla – Zvornik (tzv. Pašin put).18 Dolaskom Austro-Ugarske i gradnjom novog puta Pašin put gubi svoj prvobitni značaj što će za posljedicu imati i zatvaranje hana – dućana u Meškovićima – Lipovicama tako će ova familija u novim
okolnostima izgraditi i novi han u Kikačima kraj novosagrađenog austrougarskog puta. Meho Hasanović je 1930. godine kupio zemljište od Rašida (Avdija) Sakića (1906. – 1974.) i na tom prostoru namjenski sagradio han i ostale pomoćne objekte koji idu uz han (prvi sprat han i kafana a drugi sprat stambeni prostor). Kafanu u zgradi hana
držao je u zakup izvjesni Huso Ramić i ista je radila sve do 1958. godine. Uz han se nalazila i omanja kuća u kojoj je stanovao kafandžija Huso Ramić i njegova supruga. Nakon njihove smrti ovaj bračni par je ukopan u mezarju Kavgara. Potomaka nisu imali.Majstor koji je han gradio je Hadžić Hasib iz Seljublja. Svojim izgledom i načinom gradnje ovaj han se u mnogo čemu razlikovao od objekata u tom mjestu, tj. od objekata tradicionalne seoske bosanske arhitekture jer je sam objekat građen u stilu tadašnje gradske arhitekture. Posebnost ove zgrade se ogleda i u tome što je prvi sprat odnosno poslovni prostor posebno „ojačan“ prilikom gradnje tako što su umjesto direka i šepera koji je popunjavao prostor između direka (a što je karakteristika gradnje za to vrijeme). U zidove hana ugrađeni samo direci koji su poredani jedan uz drugi što je zgradu hana činilo stabilnijom i sigurnijom.23 Nakon smrti vlasnika hana (Meho Hasanović poginuo nesretnim slučajem u martu 1956. godine u Kikačima, lokalitet Čevrma, u saobraćajnoj nesreći) u ovaj objekat je od nasljednika vlasnika, odnosno Mehine supruge Hasibe, otkupio mještanin Kikača Hasan Smajić 1964. godine i od tada je ona u njegovom vlasništvu, odnosno sada u vlasništvu njegovih nasljednika.
(Ekrem Sakić/Baština sjeveroistočne Bosne VII)