Postojanje velikog broja hanova na prostoru današnje općine Kalesija može se objasniti time što su nastajali u različitim vremenskim periodima, a i nisu radili istovremeno. Ovaj broj hanova nije konačan što između ostalog potvrđuje i rad profesora Ekrema Sakića u kojem su obrađeni hanovi u Kikačima. Ovog puta donosimo priču o hanu Mehe Fatića (han na Pašinom putu).
Na granici dviju općina, Tuzle i Kalesije, odnosno tromeđi katastarskih općina Kikači, Požarnica i Kovačevo selo, nalazi se brdo Vis. Ovo brdo je nekada bilo raskrsnica važnih srednjovjekovnih puteva. Tu se tzv. Pašin put iz osmanskog perioda, koji je povezivao Tuzlu i Zvornik, račvao u tri pravca: jedan krak puta je išao za Gornju Tuzlu, drugi krak puta je išao prema tadašnjoj Donjoj Tuzli, trasa puta je išla grebenom brda, u neposrednoj blizini granice KO Kikači i KO Kovačevo selo, sve do iznad današnjeg naseljenog mjesta Babajići, u blizini tunela gdje prestaje KO Kikači. Trasa puta je odatle dalje išla iznad tunela, grebenom brda, i spuštala se u današnji Simin Han, a odatle dalje za nekadašnju Donju Tuzlu. Treći krak Pašinog puta je od Visa išao granicom parcele Fidići na kojoj se nalazio Han do raskrsnice gdje se od Pašinog puta odvaja put za Babinu luku. Taj dio Pašinog puta je danas uzurpiran, iako su i dalje vidljivi obrisi trase puta. Odatle je trasa puta išla grebenom brda, koji razdvaja Kikače od Babine luke, kraj tzv. Babinog mezara sa nišanima iz 15. st.25 Trasa puta se grebenom brda dalje spuštala u dolinu rijeke Gribaje. Odatle je put išao graničnom linijom današnjih katastarskih općina Kikači i Hrasno, do stare Lipovačke džamije, koja je sagrađena za vrijeme osmanske vladavine i gdje se uslovno završava teritorija Kikači, odatle je trasa puta išla dalje za Zvornik. Na tom raskršću puteva, tj. na brdu Vis, nalazi se parcela zvana Fidići, parcela je nekada bila omeđena putevima sa dvije strane, tj. sa jedne strane dijelom Pašinog puta Vis – Zvornik, a sa druge strane dijelom puta Vis – Donja Tuzla. Ovako povoljan položaj parcele rezultirao je gradnjom hana – konačišta za putnike namjernike koji su putovali iz Zvornika za Tuzlu i obrnuto. Sa dolaskom AU vlasti dolaze i dotrasiranja nove putne komunikacije Tuzla Zvornik, koja se nije podudarala sa ranijom trasom Pašinog puta osim što su se ove dvije putne trase jedino sjekle na brdu Vis. Novi AU put presjeca parcelu Fidići na kojoj se nalazio han i baš zahvaljujući tome on nastavlja sa radom i u novim okolnostima dok
stari Pašin put gubi svoj značaj i raniju funkciju te postepeno pada u zaborav.
Ovaj han zahvaljujući lokaciji je jedan od rijetkih hanova koji je radio i bio u funkciji u vremenu osmanske vladavine, zatim AU vlasti, KSHS, KJ, pa sve do Drugog svjetskog rata kada su han i svi pomoćni objekti zbog ratnih dešavanja zapaljeni i potpuno uništeni. Tragovi, odnosno ostaci Fatića hana nakon paljenja u Drugom svjetskom ratu bili su vidljivi sve do pedesetih godina XX stoljeća. Do tog vremena su još uvijek su postojali ostaci nosivih stubova zgrade hana. Vlasnik hana bio je Meho Fatić iz Babine Luke. U hanu je jedno vrijeme radio kao zakupac Osmo Bajramović iz Gornje Tuzle. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, tadašnje vlasti oduzele su zemljište na kome se nalazio han, od njegovog zadnjeg vlasnika Mehe Fatića iz Babine Luke – Kikača, tj. zemljište je nacionalizirano pod izgovorom da će isto služiti za potrebe nekadašnje zemljoradničke zadruge iz Gornje Tuzle. Međutim, projekat formiranja zemljoradničke zadruge je propao, a zemljište na kome se nalazio han nije vraćeno njegovom vlasniku, već su ga tadašnje vlasti prodale ili dodijelile drugom licu. Pošto se ovaj han nalazio na rubnom dijelu teritorije Kikača nije uticao na urbanizaciju samih Kikača već na urbanizaciju naseljenog mjesta Vis – Požarnica. Poslije Drugog svjetskog rata u njegovoj neposrednoj blizini izgrađen je objekat u kojem je bila smještena tzv. „Zadruga“, tj. prodavnica koja je karakteristična za to vrijeme i bila je u društvenoj svojini.
(Ekrem Sakić/Baština sjeveroistočne Bosne VII)