U šest općina Tuzlanskog kantona i dalje je prisutno osam kolektivnih centara. Takva situacija je bila i prije deset godina, što, slažu se svi, nije dobro. Međutim, ono što daje nadu da će ova problematika napokon biti riješena jesu različiti programi i projekti stambenog zbrinjavanja tih osoba. Tako je već sada aktivan Regionalni program stambenog zbrinjavanja za područje Balkana. Uključeni su svi nivoi vlasti, od države do lokalne zajednice. Putem realizacije projekta CEB II odnosno zatvaranja kolektivnih centara kroz javna stambena rješenja, zatvorit će se kolektivni centri u Tuzli i Srebreniku.
”Grad Tuzla će riješiti zatvaranje kolektivnog centra Mihatovići, imat ćemo izgrađene stambene objekte na području mjesnih zajednica Miladije i Solina. I imamo uvrštenu općinu Srebrenik, tu ćemo imati rješavanje kolektivnog centra Špionica na dvije lokacije, mjesne zajednice Špionica i Tinja”, kaže Danijela Simić, ministrica za rad, socijalnu politiku i povratak TK.
Da lokalne zajednice u potpunosti moraju biti uključene u ovakve programe, najbolje pokazuje primjer Tuzle. Nedavno su predstavljeni idejni projekti stambenih objekata za neprofitno socijalno stanovanje koji će se graditi na pomenutim lokacijama. Riječ je o oko 200 novih stambenih jedinica u 12 zgrada. Vrijednost investicije je 12 miliona maraka, a sredstva su obezbijeđena sa različitih nivoa vlasti. Na ovaj način, bit će zbrinute raseljene osobe.
”Prije svega to su korisnici kolektivnih vidova stanovanja naselja Mihatovići koji će se prvi izmjestiti u ove zgrade u Solini i Miladijama, ali nakon toga i naše domicilno stanoništvo koje se nalazi u stanju socijalne potrebe”, kaže Admira Atić-Tupković, šefica Službe za boračko-invalidsku zaštitu, stambene poslove i integraciju raseljenih lica Grada Tuzla.
Ministrica Simić kaže da se nada da će u narednom periodu, poslije završetka CEB-a II ići i sa daljom realizacijom ovog programa i da ćemo na kraju imati zatvorene sve kolektivne centre.
Inače za povratak se iz Budžeta Federacije BiH godišnje izdvajaju sredstva od oko 20-tak miliona KM, šest je za rekontrukcije objekata, a ostatak za druge projekte, kako održivog povratka, tako i humanitarne. Treba reći da je od početka povratka u TK i Republiku Srpsku i i općine koje gravitiraju Tuzlanskom kantonu, od implemntacije povratka do danas izdvojeno oko 45 miliona maraka. Pored obnove kuća, zatim vjerskih objekata, ta sredstva se izdvajaju i za zdravstveneno osiguranje, jer najveći broj povratnika u Podrinje ima zdravstveno osiguranje u Tuzlanskom kantonu. Tako će biti, kako navode iz Vlade, sve dok bude potrebe za tim.
Izvor:rtvslon.ba