Jedan od vlasnika je svake večeri, dok je zatvarao dućan, govorio:
– Zagubih još jedan dan.
Kako se ponavljalo iz večeri u veče, njegove kolege su zaključile da mu trgovina slabo ide, i sa namjerom da pomognu svom kolegi, dogovore se da sutradan svi šalju mušterije u njegov dućan, ne bi li i njemu malo krenulo.
Tako je i bilo. Sutradan, kako bi ko naišao da kupi nešto, svi vlasnici su ga slali u taj dućan.
Kad je došlo vrijeme da se dućani zatvaraju, taj isti vlasnik je ponovo zatvarajući vrata svog dućana izgovorio:
– Zagubih još jedan dan.
– Pa, sad si pretjerao, povikaše u isti glas ostali vlasnici.
– Cijelog dana smo sve mušterije slali da pazare samo kod tebe, a tebi opet malo iako si zaradio koliko svi mi zaradimo nekim drugim danom zajedno!
– E, prijatelji moji odgovori im stari prodavac, imam ja novaca da kupim i vas i vaše dućane, nije stvar u parama. Para je bilo i biće ih, ali ovaj, ovakav današnji dan koji se završio, nikad se neće ponovo vratiti.