Da je sve više mladih osoba ali i porodica koje napuštaju Bosnu i Hercegovinu i odlaze u zapadne zemlje kako bi sebi obezbijedili “bolje sutra” govore nam i pusta naselja iz kojih su masovno u proteklim godinama iselili mještani. Dovoljno je da prošetate jednom bilo kojim kalesijskim naseljem i vidjet ćete jednu te istu sliku: puste ulice, nema djece, kapije ispred porodičnih kuća su zaključane, roletne su spuštene a imanja pusta..
Kako bi pokušali shvatiti zbog čega građani odlaze, jer to odavno nije više samo pitanje egzistencije, razgovarali smo upravo sa onima koji su otišli iz Kalesije, koji su u planu da isele i sa jednom osobom koja ne želi da ide.
-“Pa prva stvar koja je dovela do odluke da pokušam napustiti svoju zemlju jeste prvo nepravda u nekim privatnim firmama, jer se ne cijeni radnik kao osoba, pretežno su to bila omalovažavanja i slično. Osim toga, visina plate, svaki mjesec sam se borio sa potrošačkom korpom a uz to i visoki računi”, govori Mehanović.
Njegova supruga Aldina Mehanović je tražila posao na više mjesta ali to nije urodilo plodom. Završila je Medicinsku školu, smjer medicinske sestre. Sve su pokušali da joj nađu posao, nažalost bezuspješno.
-“Nismo više imali izbora, morali smo tražiti druge opcije. Jedna od opcija je bila Njemačka. Supruga je poslala papire i u roku od sedmice dana pozvali su je na razgovor, dobila je posao”, kaže Damir.
S obzirom da se javila prilika da napuste Bosnu i Hercegovinu, Damir je odlučio da i on ipak ide sa suprugom.
-“Ne bih sigurno napustio svoju državu da nam je stanje bolje, jer opet je lakše u porodici gdje oboje imaju posao. Nekako se što bi rekli lakše izađe na kraj sa svim. Nezadovoljan prvo državom i njenim kriminalom koji i danas dan otjeruje mlade iz Bosne vjerujte mimo njihove volje. Čuli smo svi priče i znamo da to bolje postoji tamo negdje preko granice,tako da svako traga za tom svojom nafakom i boljom sudbinom za svoju porodicu” ističe Damir.
On trenutno čeka produženje vize u Njemačkoj, gdje će se nastaviti baviti obukom pasa. On za NTV dodaje i da mu je bilo jako teško ostaviti sve iza sebe i krenuti ispočetka u drugoj državi. Govori da je planirao da ostane u BiH i skovao plan, ali je naposljetku zbog stanja u našoj državi ipak otišao.
-“Najteže mi pada što Bajrame ne dočekujem sa svojom porodicom, što moje dijete neće učiti o našim običajima i što neće odrastati u Bosni i Hercegovini. Ovdje ima svega ali nema onog našeg bosanskog rahatluka”, naglašava Mehanović.
Dvadesetosmogodišnji Evelin Mešanović iz Kalesije Gornje je prošle godine napustio Bosnu i Hercegovinu ali iz drugog razloga, kod njega je ipak ljubav bila u pitanju. On govori da nije bio nezadovoljan u Bosni, ali da je ljubav prema supruzi ipak bila jača od ostajanja u svojoj državi. On u Njemačkoj radi kao njegovatelj i pohađa školu za kvalifikovanog njegovatelja.
-“Napustiti zemlju je zaista bilo teško, ostaje porodica, prijatelji. Meni je u Bosni a posebno kod naših građana smetalo što niko nije bio spreman da nešto promijeni. Svi se na društvenim mrežama žale da im je loše, a kad treba nešto konkretno uraditi, niko se ne pojavljuje”.
Na naše pitanje da li je zaista istinita ona poznata rečenica “iz pidžame u radno odijelo” Evelin sa osmijehom odgovara da to u njegovom slučaju nije istina jer radi osam sati dnevno, isto kao i u Bosni i Hercegovini.
-“To kod mene nije tako, ali ima slučajeva kada ljudi ne vode brigu o finansijama pa onda rade duple smjene kako bi mogli pokriti svoje troškove, mislim da odatle i potiče ta fraza iz pidžame u radno odijelo”, zaključuje Mešanović.
Prije par godina pitanje je glasilo “što ćeš u Njemačkoj?” a danas je to ipak “Šta, još nisi otišao u Njemačku”?
To je pitanje postavila i sebi tridesetpetogodišnja Mirela Kurtić iz Prnjavora, supruga i majka dvoje djece. U Bosni i Hercegovini je bila zaposlena, kao i njen muž, imaju svoje imanje, porodičnu kuću, finansijski su bili osigurani, ali, uvijek ima ono ali, bilo ih je strah za budućnost svoje djece.
-“Bojala sam se šta čeka moju djecu u budućnosti. Osobe završe fakultet, studiraju godinama, trude se, posvete život obrazovanju, pa kada završe fakultet dočeka ih hladan tuš, ne mogu da nađu posao. Tragaju za poslom godinama, na kraju se zaposle bilo gdje samo da mogu preživjeti”, kaže Mirela.
Mirela za par dana ima termin u Ambasadi, u Njemačkoj će raditi na početku kao njegovateljica a poslije će se školovati za medicinsku sestru. Ona očekuje i da će se ostatak njene porodice “priključiti” što prije u Njemačkoj, kako bi gradili zajedničku bolju budućnost.
-“Mene je iskreno politička situacija istjerala iz ove države, mržnja, netrpeljivost, kriminal. Ovdje nema više bosanskog rahatluka, imamo minimalne plate, ne cijene nas kao radnike, ako uopće dobijemo priliku da bilo gdje radimo jer posla nema”, govori za kraj Mirela.
Da ipak ima i onih koji ostaju u državi kako bi se borili za bolju budućnost za sve nas, ima. Jedna od njih je dvadesetčetverogodišnja Anisa Mahmutović. Anisa radi kao voditeljica na lokalnom radiju. Završila je studij žurnalistike na Filozofskom fakultetu u Tuzli.
-“Žao mi je da je ostanak postao vijest, ipak mislim da mi novinari ne posvećujemo pažnju mladima koji su odlučili svoj život graditi ovdje. Sami smo se doveli u ovu situaciju da odlazak vidimo kao jedino rješenje, naravno svojim lošim poznavanjem svega, pa i historijskih revolucija. Ja ovdje imam posao, mogu živjeti pristojno, daleko od luksuza, ali pristojno da. Nisam član političkih partija, niti bliska s nekim iz tog svijeta, tako da sam dokaz da ipak dobijete priliku”, ističe Anisa.
Ona dodaje da je iza nje mnogo volonterskog rada, te da je stekla iskustvo u struci još tokom studija, zbog čega prilikom potrage za poslom nije imala većih muka. Ona je upisala master studij u Mostaru, želi da nastavi sa obrazovanjem. Kaže da znanja nikada nije dovoljno.
-“U jednom od svojih tekstova sam i rekla da meni ta ekonomija neće odrediti život i da se za snove vrijedi boriti. Ne mogu ja za masom nikada, pa ni sada. Ovdje su svi oni koje volim i za koje živim”, tvrdi Anisa.
Anisa smatra da su mediji doprinijeli populizmom da nam građani misle kako je rješenje svih njihovih muka u Njemačkoj, te da je ekonomska situacija takva da ljudi ovdje ne osjećaju sigurnost.
-“Poslodavci iskorištavaju tu ekonomsku krizu i od radnika stvaraju socijalne slučajeve. Ja vjerujem da su njima nameti veliki, ali neka se bore u tim parlamentima da ih smanje, a ne uđu tamo, pa još i firmu prošire od paušala, pardon, naših novaca”, govori Mahmutović.