Da li u Bosni i Hercegovini ima prosperiteta? Koliko su ljudi u Bosni i Hercegovini apatični i pasivni s obzirom na svoje mogućnosti? Dokumentarni film “Sjenke” je motivacionog karaktera i pokušat će vam dati odgovor na ponuđena pitanja. Film koji pomjera granice mogućeg i nemogućeg na ovim prostorima, film koji ruši predrasude i prkosi sistemima našeg društva. Ovo je film o uspješnim osobama sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini.
Jednu od uloga u dokumentarnom filmu “Sjenke” ima i Mersiha Fazlić iz Kalesije.
Mersiha (djevojačko Mehmedović) Fazlić rođena je sa deformitetom gornjih i donjih ekstremiteta. Iako to njoj i njenoj porodici nije predstavljalo problem, u društvu je uvijek nailazila na dobre i loše ljude, na one koji su joj pomagali, ali i one koji su joj odmagali. Prvih šest razreda osnovne škole završila je u Švicarskoj, državi gdje su joj svi pomagali, upućivali ali i izlazili u susret. Zatim dolazi u Osnovnu školu u Memićima gdje nailazi na gostoprimstvo i pomoć drugih.
No, po završetku osnovne škole za Mersihu počinje pakao. Naime, Mersiha je kao odlična učenica upisala jednu od elitnijih škola u našem kantonu, tačnije u Gimnaziju „Meša Selimović”, ali tu je nisu prihvatili ni profesori, ali ni školski drugovi.
S obzirom da Mersihi u susret nisu izlazili u ovoj školi, ona odlučuje napustiti obrazovanje. Međutim, tada je majka uspijeva prebaciti u gimnaziju u sklopu MSŠ Kalesija.
„Kao da sam se ponovno rodila. Tada sam upoznala svog razrednog stariješinu Mensura Malovića koji nikada tokom mog školovanja nije pravio razliku između mene i drugih učenika”, kazala je Mersiha.
Nakon gimnazije u Kalesiji, novi problemi počinju za ovu tada odličnu učenicu. Željna obrazovanja upisuje Filozofski fakultet u Tuzli smijer Socijalni rad gdje polaže prijemni ispit, ali je zbog invaliditeta ne žele kao studenta.
„To je bio za mene šok. Spriječili su mi osnovno pravo, a to je da se školujem. Najviše ma zabolilo kada je jedan profesor izašao i mojoj majci rekao da uzme invalidska kolica i da me vozi jer tu nemam šta tražiti”, prisjeća se Mersiha.
Nakon napuštanja fakulteta Mersiha se okreće humanitarnom radu. Počinje volontirati u Udruženju djece sa posebnim potrebama „Osmijeh nade”. Donosila je svaki dan djeci osmijeh na lice, pomagala im, čitala s njima, učila ih ljudstvu, odgovornosti i ljubavi. Ova humanitarka kojoj su „oteli” priliku za školovanje, zapošljava se 2010. godine u Tuzli.
„Počela sam u oktobru da radim, počela sam da zarađujem novac. Dokazala sam da znam i da mogu. Počela sam da živim u Tuzli, sama sebi sam plaćala stan, hranu. Bila sam ponosna na sebe, kao i moji roditelji koji su mi uvijek bili podrška”, kazala je Mersiha. Kroz posao stekla je nove prijatelje, ali ljubav svog života upoznaje putem interneta.
„Moj Dževad na mene nikada nije gledao kao na osobu koja je invalid, on je u meni vidio dobru dušu i čisto srce. Između nas je ona prava pravcata ljubav”.
S obzirom da živimo u vremenu u kojem se ljudska vrijednost bilo koje osobe u Bosni I Hercegovini ne cijeni na pravi način bez obzira na nacionalnu I religijsku pripadnost, gdje se umanjuju vrijednosti običnih ljudi i gdje se diskredituju njihove sposobnosti, samim tim naše društvo postaje sve manje aktivno, sliježući ramenima odobrava trenutnu situaciju, mladi napuštaju zemlju i iz dana u dan prosperitet u Bosni i Hercegovini je pod sve većim upitnikom.
Zbog takvog trenutnog stanja u našoj zemlji stvorila se ideja za snimanje dokumentarnog filma pod nazivom „Sjenke“. U filmu se govori o izuzetnim uspjesima u životu osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini.
Uloge: Vernesa Krišto, Almedina Čamdžić, Mersiha Fazlić
Muzika: Ishak Isabegović, Ross Bugden
Prevodioc: Bernisa Aljukić
Redatelj, kamerman i montaža: Aladin Kavgić (autor filma)