Stalno sam se čudom čudio i pitao kako to da boks i ostale borilačke sportove nazivaju – plemenitom vještinom. Udaraju se, prebijaju, okrvave jedan drugoga i svašta jedan drugome urade i to neko da nazove plemenitim. Nisam to nikako mogao prihvatiti. A onda mi je prijatelj – ako nekog interesuje, riječ je o Senadu Osmanoviću, treneru kik-boksa – dao objašnjenje koje se, eto, možda može i prihvatiti.
– Jesi li gledao nekad boks?
– Jesam, naravno.
– Jesi li vidio kako jedan drugog tuku, prebijaju?
– Jesam, vidio sam.
– A jesi li vidio kako se, nakon te silne tučnjave, u kojoj bude i krvi, zagrle i jedan drugome čestitaju? Eto, zbog toga su boks i drugi borličaki sportovi plemenite vještine. Ljudi se međusobno bore, a ne mrze se. Iako su u ringu ljuti protivnici, nije im problem da se zagrle, objašnjavao mi je prijatelj.
Eto, tako sam ja saznao zašto je prbijanje u ringu plemenita vještina.
Sve ovo pišem kao uvod u kratko slovo o izborima, o predizbornoj kampanji. Kalesija, a i cijela Bosna danas liči na ring. U ringu se nalaze ljuti protivnici. Ali, ne bokseri, ne kik-bokseri, već političari, kandidati za općinska vijeća, za načelnike, članovi i simpatizeri stranka, nezavisni kandidati, novinari… Tuče ko koga stigne. Udara se svim i svačim. Baš kao u pravom ringu, ne manjka ni niskih udaraca. Čini se, da se najžešće tuku i udaraju obični članovi stranaka. Oni hudnici koji na kraju, osim zadovoljstva što će „njihovi“ pobijediti, neće ništa dobiti. Kandidati su mudri i lukavi; oni bi najradije da posao za njih odrade ti zagriženi članovi njihovih stranaka i partija. Isto tako, oni bi da za njih posao odrade i novinari. Sve samo ne oni. Oni bi da se napada i ruži i načelnik, i SDA, i SDP, i SBB, i kunto i panto, ali nemoj da se oni spominju. Reci to ti! Napiši to ti! Pocijepaj mu plakat! Napiši u statusu na fejsbuku! A njihovo je samo da obećavaju da će sutra svima biti bolje. Ako se štagod pri tom i slaže, šta fali, predizborna je kampanja. A do narednih izbora svakako će se zaboraviti šta se danas pričalo. Haram je lagati! Ma briga njih za haram i halal. Ulog je velik. U igri su četiri godine vijećničkog paušala. Plus dnevnice, plus nadoknade za rad u komisijama, plus ovo, plus ono…
Ako danas, i u sve ove predizborne dane, Bosna liči na ring, pitam se: hoće li se politički protivnici, na kraju borbe, 8. oktobra kad se budu znali rezultati izbora, poput boksera, zagrliti, čestitati jedan drugome?
Svi bismo trebali imati na umu sljedeće: nije problem da budemo politički protivnici, ali to ne znači da smo i neprijatelji. Ne daj nam, Bože, da svi isto mislimo. Nije problem nio da se vodi polemika, da kritikujemo jedni druge. Kritikujemo, a ne vrijeđamo! A, nažalost, i toga ima. Podosta.
Proći će i ova predizborna kampanja i ovi izbori, kao što su prošli i svi prethodni. Valja nam i poslije izbora živjeti zajedno, skupa, jedni s drugim i jedni pored drugih. Valja nama i poslije izbora kahvu piti.
Autor: F. Sinanović