Jedne ljetne večeri prolazio jedan pobožan čovjek pored skupine muslimana koji su pili alkohol i zabavljali se. Vidjevši ih u tom stanju, čovjek im reče: “Šta to radite, kako vas nije sramota i strah?” Okrenu mu se jedan čovjek iz te skupine i reče: “A koga da nas bude sramota i strah? Zar vidiš da nema nikoga i da nas samo zvijezde na nebu vide?” – “A šta je sa Stvoriteljem i Gospodarom ovih zvijezda? Zar ste na Njega zaboravili, zar mislite da vas On ne vidi?” – odgovori mu pobožnjak i ode, a ovaj čovjek iz ove skupine ostade zatečen, ne znavši šta će mu odgovoriti. Čovjek je ostao u svom društvu, koje se zabavljalo i lumpovalo, ali u glavi su mu odvzanjale riječi: “A šta je sa Gospodarom zvijezda, zar ste na Njega zaboravili?“. Otišavši kući poslije zabave, nastavio je razmišljati o ovim pobožnjakovim riječima, koje su ostavile ogroman uticaj na njega. Zaista, šta je sa Gospodarom nebesa i zvijezda? On uvijek bdije nad mnom i Njemu ću se na posljetku vratiti, a ja svoj život provodim u nepokornosti i grijehu.
Poslije ove večeri ovaj čovjek se iskreno pokaja svome Stvoritelju, Allahu dž.š.,ostavi alkohol i vrati se na put istine, put Islama. On je, poslije toga, učinio mnogo hajra i dobra za muslimane i Islam.
