Postoje ljudi čiji se život odvija mirno, u ravnim linijama, bez velikih uspona i padova. Postoje i oni čije puteve vijuga vjetar sudbine, noseći ih kroz razne umjetnosti, znanja i prostranstva prirode. Među takvima je i Amir Muminović, čovjek koji je odrastao uz boje, zvukove i riječi, uvijek tražeći dublji smisao u svemu što ga okružuje.
Rođen 1985. godine u Tuzli, djetinjstvo je proveo u vremenu kada se Bosna i Hercegovina borila za svoje postojanje. Imao je samo sedam godina kada je rat bacio sjenu na dječije igre, ostavljajući trag koji se nikada ne briše.
Školovao se u Capardama, Tojšićima i Kalesiji, a visoku stručnu spremu stekao je na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Njegov put nikada nije bio samo pravolinijski – umjetnost, historija i priroda ispreplele su se u svakom koraku.
Od 2007. do pred kraj 2008. godine bio je dio kultne predstave Klasni neprijatelj reditelja Harisa Pašovića. S njom je proputovao svijet, osjetio ritam festivala u Edinburghu, Singapuru, Sibiu, Ljubljani, Zagrebu, Beogradu i mnogim drugim gradovima. Na scenama od Sarajeva do Cazina, od Novog Sada do Tomislavgrada, nosio je težinu priče koja ne ostavlja ravnodušnim, međutim, život mu nije dao da ostane samo na daskama koje nekome život znače. Nakon studija okreće se izradi pločastog namještaja, gdje u drvetu i linijama pronalazi novu vrstu izraza.
Suprug je Almedine i otac trojice sinova – Amara, Haruna i Ahmeda. Njegova ljubav prema prirodi nije samo hobi, već način života. Bjelašnica, Vlašić, Jahorina, Romanija, Žepska planina i kanjon Drine nisu mu samo odredišta, već prostori unutrašnjeg mira i povratka sebi. Ljeti ga vode brzaci Une i Neretve, dok veslom siječe valove, osluškujući govor rijeka.
Umjetnost i duhovnost
Njegova prva strast bilo je slikarstvo. Od malih nogu, svijet je promatrao kroz boje i oblike, a ulje na platnu postalo je njegova omiljena tehnika. Pejzaži, portreti i igre svjetlosti bile su njegova svakodnevica, sve dok ga unutrašnje promišljanje i religijska uvjerenja nisu navela da odustane od slikanja živih bića. Ali umjetnost nije nestala – samo se preoblikovala. Posljednjih 15 godina posvetio se fotografiji, bilježeći ljepotu prirode, životinja i nebeskih tijela.
Iako život često nije bio lak, imao je nepokolebljivu podršku svojih roditelja. Možda nisu uvijek mogli pružiti najkvalitetnije platno ili najskuplji fotoaparat, ali su mu dali nešto daleko vrednije – slobodu da bira svoj put i snagu da ga slijedi.
Muzika i tragovi prošlosti
Muzika je još jedan od njegovih svjetova. Od 2003. do 2010. godine bavio se Hip hopom, zajedno sa kolegom Samirom. Njihove pjesme bile su odraz vremena i emocija – domoljublje, izgubljena ljubav, nepravda i patriotizam. Međutim, kao i sa slikarstvom, duhovna preispitivanja navela su ga da se odmakne i od muzike, ostavljajući je kao uspomenu na jedno prošlo poglavlje.
Put u budućnost
Historija ga nije ostavila ravnodušnim. Njegove posljednje godine obilježene su istraživanjem drevnih tragova Bosne i Hercegovine – Iliri, Kelti, Rimljani, srednjovjekovni gradovi i osmanski zapisi pričaju mu priče koje želi sačuvati.
Sada, dok njegovi koraci ostavljaju trag na planinama i pored rijeka, dok fotoaparat bilježi trenutke koje će vrijeme izbrisati, Amir Muminović planira finalizirati svoju biografiju – ovjekovječiti je ilustracijama i fotografijama koje govore više od riječi. Jer priča nije gotova. Nastavlja se u svakom novom danu.
