Site iconNEON Televizija

Etimologija prezimena Jahić i porijeklo Jahića koji žive na području naselja Brda

Imam, hatib i muallim u džematu Donja Jablanica, Medžlis IZ Jablanica Semir Jahić, prof. koji je porijeklom iz Kalesije napisao je manje istraživanje o etimologiji prezimena Jahić i porijeklu Jahića koji žive na području naselja Brda. Na predmetu Islamska kultura i civilizacija na Balkanu dobio je zadatak da za seminarski rad istraži svoje prezime. Tako je predmet njegovog istraživanja bilo prezime Jahić.

Kako je istakao Semir ef. Jahić u toku ovog istraživanja naišao je na određene poteškoće i probleme, a oni se ogledaju u nedostatku literature.

Njegovo istaživanje prenosimo u cjelosti:

Etimologija prezimena Jahić

Jahići s područja Tuzle doselili su se iz Srbije.

Prema podacima do kojih sam uspio doći postoji nekoliko tvrdnji o porijeklu. Prva  tvrdnja  je tvrdnja historičara Božidara Kljajevića koji je istraživao porodično stablo Fahrete Jahić (Lepe Brene). Njegova tvrdnja glasi ovako: “Ona je od velikog bratstva Brajovića, čija su trojica braće prešla u islam, a jedan je od njih uzeo prezime Jahić. Suljo Jahić bio je svojevremeno turski barjaktar u Podgorici, a porodica je zatim otišla u Brčko.”[1] Pošto ova pjevačica nosi prezime Jahić i vodi  porijeklo iz Tuzle i njene okoline  ovo može poslužiti kao informacija o porijeklu prezimena Jahić na području Tuzle.

U drugim izvorima do koji sam došao stoji:

“Naime, Jahići iz okoline Tuzle su porijeklom iz Srbije i sedamdesetih godina 19. soljeća doselili su se u Bosanski Šamac. Ta porodica će se kasnije podijeliti na Jahiće i Izetbegoviće. Jahići su preselili u Tuzlu i njenu okolinu, Gradačac, Kalesija, Tuzla, i druga mjesta a Izetbegovići su ostali u Bosanskom Šamcu.”[2]

Teritorijalna rasprostranjenost prezimena Jahić

Što se tiče rasprostranjenosti ovog prezimena nakon konsultovanja literature koja je vezana za ovu temu mogu konstatovati da je ovo prezime rasprostranjeno skoro po cijeloj teritoriji BiH i Hrvatske. Najviše nositelja ovog prezimena nalazimo u Tuzlanskom kantonu, Foči, Bosanskoj Gradišci.

Navest ću i ovaj podatak do kojeg sam uspio doći.

Jahići su pretežito Bošnjaci, dobrim dijelom iz Podrinja (BiH), ali su često i Hrvati (iz tuzlanskoga kraja, BiH). Razmjerno najviše Jahića u proteklih sto godina rođeno je u podrinjskoj općini Foča, gdje se svaki pedeseti stanovnik prezivao Jahić. U Hrvatskoj danas živi oko sto Jahića u oko pedeset i pet domaćinstava.[3]

Važno je napomenuti da je prezime Jahić zastupljeno i u Srebrenici. U djelu koje je izdala Bošnjačka pismohrana[4] u tekstu “O Bošnjačkim prezimenima – Socioantroponimijski pristup“ navodi se podatak da je nakon minulog rata u Srebrenici bilo zastupljeno nekoliko prezimena a među njima i prezime Jahić. Važno je napomenuti da je u genocidu koji je počinjen na stanovništvo Srebrenice u minulom ratu među stradalim bilo i 62 nositelja ovog prezimena.

Za nas su interesantni podaci o žiteljima sela Brda koji nose ovo prezime. Naime, na Brdima, općina Kalesija, živi oko 25 porodica s prezimenom Jahić. Većinom svi su rodbinski povezani i vode porijeklo od jedne loze. Svih ovih 25 porodica vode porijeklo od Muharema Jahića koji je imao 8 djece (7 sinova i 1 kćerku).

Moj djed Mustafa Jahić je imao 3 sina: Halil Jahić (moj otac), Hariz Jahić i Ibrahim Jahić. Prema usmenoj predaji koju sam davno čuo od rahmetli Hamze Jahića (amidža od mog oca), Jahići s područja Brda su doselili iz Budimpešte, trojica amidžića, u bijegu od rata ili bolesti su se naseili na Brda i tu formirali svoje porodice.

Danas većina ove populacije je u dijaspori ili  su pokrenuli vlastite poslove i jedan manji dio se bavi poljoprivredom. Većina porodica u ovom kraju nije posvećivala veliku pažnju obrazovanju pa tako i ova porodica Jahića, međutim u zadnje dvije generacije to se značajno mijenja pa tako danas imamo fakultetski obrazovanih osoba te studenata koji se obrazuju u raznim poljima, kao što su historija, ekonomija, pravo, biologija, teologija i druge znanosti. Važno je spomenuti da je i vjera u ovim porodicama bila na marginama, ali se i to u zadnje vrijeme drastično mijenja, tako da u zadnjoj generaciji imamo 3 svršenika Behram – begove medrese a od toga i 1 svršenika Fakulteta islamskih nauka i magistranta na istom Fakultetu i 1 studenta Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Spomenimo i to da je u minulom ratu ova porodica Jahića dala i 2 zlatna ljiljana: Dževada Jahića i Izeta Jahića.

Znamenite ličnosti

Što se tiče prezimena Jahić, kao što je već navedeno, ono je široko rasprostranjeno na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske, i samim tim susrećemo mnogo znamenitih ličnosti koje nose ovo prezime. Ja ću navesti nekoliko njih po meni najznačajnijih.

Dževad Jahić rođen je 15. avgusta 1948. u Mostaru. Osnovnu i srednju školu završio je u Rogatici, a studij srpskohrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu i Filološkom fakultetu u Beogradu. Postdiplomski studij iz lingvistike pohađao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i 1977. godine postao magistar lingvističkih nauka. Godine 1981. na Filološkom fakultetu u Beogradu odbranio je doktorsku disertaciju na temu “ Ijekavskoštakavski govori istočne Bosne ”, a 1983. obavio specijalizaciju iz teorije lingvističke geografije na Moskovskom državnom univerzitetu. [5]

Adnan (Muhameda) Jahić je rođen 21. aprila 1967. godine u Tuzli. Osnovnu školu i gimnaziju završio je  u  Tuzli. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek Orijentalistika i Anglistika, diplomirao je 1991. godine. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (postdiplomski studij- “ Historija Bosne i Hercegovine ”) 2003. godine. Doktorsku disertaciju pod nazivom Organizacija i rad Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini između dva svjetska rata odbranio je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli 20. 10. 2007. godine. Objavio je tri knjige: Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetskom ratu (Tuzla 1995), Hikjmet – riječ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini (Tuzla 2004) i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme monarhističke Jugoslavije (1918-1941) (Zagreb 2010). Više godina je radio kao nastavnik u Gimnaziji ’Ismet Mujezinović’, te kao honorarni nastavnik u Behram – begovoj medresi u Tuzli.
Trenutno radi kao docent na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Član je Odbora za istorijske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.[6]

Sanel Jahić je rođen 10. decembra 1981. godine u Strazburu, Francuska. On je bosanskohercegovački fudbaler i član bosanskohercegovačke fudbalske reprezentacije. Trenutno nastupa za turski Karabukspor. Igrao je za Sochaux, Meridu, Željezničar, Aris, AEK, Apoel i Karabukspor, čiji je još igrač. Za reprezentaciju debituje 26. marta 2008. godine na Bilinom polju protiv Makedonije. Svoj prvi gol u reprezentaciji je postigao protiv Belgije u Genku 28. marta 2008. godine.[7]

Dr. Mustafa Jahić rođen je 22.04.1954. godine u Banovićima, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1978. godine. Postdiplomske studije završio je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu a magistrirao 1995. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Doktorirao je 2005. godine na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. U međuvremenu, 1978/79. godine boravio je na višemjesečnim studijama na Univerzitetu al-Fatih u Tripoliju, Libija i 1986/87. godine na Marmara univerzitetu u Istanbulu, Turska. U periodu 1979-1982. godine radio je kao prevodilac arapskog jezika u privredi u Libiji. Od 1983. godine radi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Do 1987. godine radio je kao bibliotekar na katalogiziranju islamskih rukopisa a od 1987. godine vrši dužnost direktora iste Biblioteke. Za rad u oblasti islamskih rukopisa koji se sastoji u očuvanju rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke i njihovom katalogiziranju dobio je 24. janura 2002. godine nagradu Fondacije za islamsko naslijeđe al-Furqān (Al-Furqān Islamic Heritage Foundation) iz Londona.[8]

Jahić (Husejn) Dževad-Mali, rođen je 10.01.1975. godine u selu Brda općina Kalesija. Po zanimanju učenik. Poginuo je 14.10.1992. godine u Kalesiji, kao vojnik, na dužnosti komandira voda, pripadnik 205. brdske brigade. Ratno priznanje „Zlatni ljiljan“ posthumno mu je dodijeljeno 1994. godine.[9] Važno je spomenuti da je Dževad Jahić amidžić mog oca.


Semir Jahić, prof. Imam, hatib i muallim u džematu Donja Jablanica, Medžlis IZ Jablanica

Exit mobile version