Vjerovatno smo svi čuli onu zlatnu rečenicu koja se u bosanskohercegovačkom narodu vodi kao temelj svake rasprave, “Dok je bilo Tite i lijepo nam je bilo”. Mi Vam na ovu temu upravo prenosimo tekst iz “Kalesijskih novina” koji je napisan 1978. godine, od strane nepoznatog autora.
UZ JEDANAESTI KONGRES SKJ
<<Druže Tito…<<
Sjećam se kad je jedan dječačić, prije dvadesetak godina, povukao svoju mamu za ruku, prišao izlogu 
Od tada prošlo je dvadeset godina, možda i neka više. Lik dječaka sam zaboravio ali ostala je, u meni, jedna istina. Istina o mladima koji generacijama uzrastaju u Titovoj Jugoslaviji i uz Titovo ime.
Dok su delegati Jedanaestog kongresa, ko zna po koji put pjevali >>Druže Tito mi ti se kunemo…<< učinilo mi se da među njima vidim tog istog dječaka. Izrastao je u uzornog momka i savjesnog građanina naše socijalističke zajednice delegata XI kongresa SKJ. Učinilo mi se da zajedno sa njim čujem njegovu i ostale generacije kojima je Titova riječ uvijek bila putokaz a djelo trajna inspiracija.
Obraćajući se i zaklinjući se Titu, delegati XI kongresa su se obraćali vjeri u stvarnost kojom nas on decenijama vodi. Vjeri u čovjeka i ljudsku sreću, vjeri u put kojim zajedno sa Titom, čovjekom kojim zajedno sa Titom, čovjekom čije se ime čuje na svim meridijanima naše planete- za dobro čovjeka i čovječanstva, koračamo u ljepše sutra i sretniju budućnost.
Ima u svakom čovjeku po jedna pjesma koja mu je draža od ostalih. Pjesma koja traje. Riječi istine kojima se uvijek i sa razlogom vraća. A za to vraćanje uvijek ima povoda i mogućnosti. Iste riječi, hiljade puta izgovorene, postanu jednostavno dio njega. Dio njegov bila i bića.
Pjesme sa Titom i o Titu su još veće, izraslije. One su dio svih nas. Dio naše današnjice, dio svega onoga što smo tokom NOB-a i poslijeratne izgradnje sa Titom uradili.
Zato nije čudo što je naša ljubav i privrženost Titovoj misli i putu sve jača. A pjesma i zakletva Titu sve čvršća.