Porodica Buljugić iz Jelovog Brda bavi se poljoprivredom i plasteničkom proizvodnjom. U ovaj posao uključena je cijela porodica od najstarijih članova do onih najmlađih. Semija Buljugić je ljubav prema selu i ljepotama zavičaja prenijela na svoje potomstvo. Kako su oduvijek se bavili poljoprivredom, saradnja sa firmom iz Glumine olakšala im je način proizvodnje, te su krenuli sa uzgojem povrća u plasteniku.
“Prvi plastenik sam kupila 2009. godine, nisam znala ni šta je plastenička proizvodnja. Inače sam uzgajala krastavce i prodavala, kada sam otišla do firme u Glumini da nabavim repromaterijal za proizvodnju krastavca i da pokušam napraviti drveni plastenik, pitali su me da li sam zainteresirana za plasteničku proizvodnju. Uz određene donacije uspjela sam dobiti plastanik. Prvi taj plastenik me koštao 4,500 koji sam otplatila na dvije rate. Uz tu cijenu dobila sam sadnice i sve što je bilo potrebno”, započela je svoju priču Semija Buljugić.
Prvu godinu na 20 kvadrata površine plastenika Semija je uspjela poizvesti preko 3 tone paprike. To je bila i odskočna daska da se nastavi baviti poljoprivredom i da od ovog posla može živjeti. Nakon toga počela je sa proširenjem asortimana na paradajz, boraniju, lubenicu…bez bilo kakvog tretiranja domaćih proizvoda.
“Kako sam bila zadovoljna proizvodnjom paprike, kupila sam još jedna plastenik i počela proizvoditi paradajz. Tako se redao plastenik za plastenikom i sada imamo 10 plastenika. Domaći proizvodi su organski i nisu prskani. Može se vidjeti list i plod da nisu ničim tretirani, kao i zemljište”, kazala je Semija.
Kako je navela naša sagovornica najčešći kupci su penzioneri, koji žele zdrave domaće proizvode i kojima cijena nije problem, jer znaju šta kupuju. Ona je godinama gradila povjerenje kupaca, a svoje proizvode plasirala je na pijaci u Tuzli i Kalesiji. Sada je možete pronaći u Kalesiji na štandu, gdje prodaje povrće i mliječne proizvode. Bavljenje poljoprivredom nije nimalo lagan posao, zahtjeva dosta ulaganja, kako novčanih tako i vremenskih. Na svu sreću Semija je već stakla stalne kupce, a uz pomoć porodice stigne sve poslove u svom gazdinstvu uraditi.
“Ja i sada sama frezam, špartam i nije mi teško. Motorku uzmem, direk sebi podoštrim, iako to nije moj posao, ja sam hvala Bogu zdrava i sve što mogu sama završim. Naravno da je tu kćerka, snaha i muž da pomognu”. U njenom vrtu po prvi put smo vidjeli crni paradajz i boraniju kčija je mohuna duga čak 1,5m.
