Današnji datum, 13. februar, u svijetu se obilježava kao Svjetski dan radija, u znak sjećanja na 1946. godinu kada je osnovan radio Ujedinjenih naroda. Radio kao medij dugo je imao veliku popularnost među ljudima, naročito kod starije populacije. Ipak, razne medijske platforme, streaming aplikacije i slični servisi vremenom su radio, kao i druge tradicionalne medije, potisnuli iz epicentra interesovanja. Radio stanice sve teže opstaju, a publika se uglavnom svela na “veterane” koji svoje kućne ili automobilske prijemnike i dalje “odvrnu” sa starim žarom.
Mi u našoj Kalesiji dosta smo vezani za radio kao medij. U onim najtežim vremenima slušao se tadašnji Radio Kalesija, a od 1998. godine pa sve do danas aktivna je lokalna radio stanica – nadaleko poznati Radio Feral.
Gotovo da smo Feral i ja generacija, pa sam nekako odrastao uz zvuke sa već dobro poznate frekvencije 100,4 MHz. Feral je imao veliku popularnost, a šlag na tortu bila je humoristična emisija Bezvazdušni prostor, koja se emitovala nedjeljom i reprizirala četvrtkom (ili možda obrnuto – nisam baš najsigurniji). Svakako, najveće zasluge za popularnost Ferala imala je ekipa njegovih uposlenika, koji su radili, a i danas rade lavovski posao, posao koji vole.
Umjesto klasične čestitke i šablonskog teksta povodom Svjetskog dana radija, koristim priliku da se prisjetim svog prvog novinarskog intervjua. Još kao klinac bio sam zainteresovan za medije, a nakon uspješno završene epizode zvane fakultet počeo sam se njima baviti i ozbiljnije. Sticajem okolnosti, prije današnjeg profesionalnog angažmana, imao sam priliku duži period baviti se svojevrsnim “amaterskim” novinarstvom – kako god taj pojam zvučao.
Tako sam, prije pet godina, početkom februara 2021. godine, dobio ideju da uradim intervju povodom Svjetskog dana radija. Kako sam već napisao, odrastao sam uz glasove sa frekvencije 100,4 MHz, a jedan glas mi je posebno ostao u sjećanju. Bio je to topao i ugodan glas Feralovog urednika Mirsada Zulića, našeg Mirse, doajena kalesijskog i bh. novinarstva, a posebno radijskog novinarstva.
Iskreno, nekoliko dana sam razmišljao da li uopće da mu se javim i zamolim ga za intervju. Ja tada početnik, jedan od stotine koji su “nešto piskarali”, a on profesionalac i jedan od najboljih u svom poslu. Nakon malo dužeg razmišljanja odlučio sam da presiječem i pošaljem upit – pa šta bude. Vrlo brzo stigao je Mirsin odgovor koji je počinjao riječima: “Vrlo rado, Emire…“. Bio je to veliki trenutak za mene.
Kroz cijeli proces realizacije tog intervjua (da budemo precizni, bio je to tekstualni intervju u formi pitanje-odgovor, jer tada još nisam upoznao čari televizije iz njene unutrašnjosti) naučio sam mnogo od rahmetli Mirse. Već kroz nekoliko poruka pokazao je svoju veličinu, dobrotu i spremnost da pomogne, bez obzira na to ko je s druge strane. Vrlo lako me mogao odbiti – i ne bih mu zamjerio. Međutim, našao je vremena da odgovori na pitanja o radiju, o Feralu… Štaviše, dao mi je nekoliko ključnih savjeta koji mi i danas mnogo znače. A iz pouzdanih izvora znam da je uvijek bio spreman pomoći i drugim kolegama, jer takav je bio naš Mirso – čovjek koji je zračio dobrotom i plemenitošću.
Božijom odredbom, naš Mirso je preselio na bolji svijet. Meni, našem medijskom esnafu, ali i cijeloj Kalesiji, itekako nedostaju njegov glas, topla riječ, savjet i podrška. Zauvijek ostaje uspomena na njegovu ljudsku veličinu, ali i profesionalnost. Njegov Feral i dalje traje, i volio bih da potraje još dugo, jer je to jedan od simbola naše male Kalesije.
Na kraju, u nastavku možete pročitati spomenuti intervju povodom Svjetskog dana radija, koji sam 2021. godine radio sa tadašnjim urednikom Ferala, rahmetli Mirsadom Zulićem. Intervju je, zahvaljujući kolegama ostao sačuvan kao podsjetnik na moje novinarske početke i sjećanje jednog velikog čovjeka.
***
Kako je počela priča Radio Ferala?
Mirsad Zulić: Ideja o osnivanju komercijalne radio stanice u Kalesiji nastala je u postratnom periodu. U to vrijeme nas nekoliko koji smo bili zaposleni u Radio Kalesiji, mediju koji je bio u vlasništvu Općine, željeli smo više slobode i samostalnosti u kreiranju medijske slike na ovom prostoru. Radio „Feral“ je počeo sa emitovanjem programa 1.maja 1998.godine, sa iznajmljenom opremom, ali sa željom da bude glas naroda, da artikulira ono što narod misli, a ne smije ili nema prilike da kaže. Naziv „Feral“ nastao je po uzoru na splitski „Feral Tribune“, koji je okupljao velika novinarska imena i bio jedan od najkavlitetnijih medija u regionu.
Obilježje programskog sadržaja Radio Ferala je sloboda mišljenja, odnosno, iznošenje u eter svega onoga što slušaoce zanima bez poštede za bilo koga. Da li je zbog toga Radio Feral imao nekih problema u prošlosti sa strukturama vlasti?
Mirsad Zulić: Apsolutno smo bili svjesni mogućih posljedica, alisvaka sloboda ima svoju cijenu. Naša samostalnost i kritički osvrt na društvene pojave očekivano nisu naišli na blagonaklonost vladajućih struktura i njihovih istomišljenika. Bilo je pritisaka, prijetnji, ucjena, pokušaja zastrašivanja… Iako u veoma teškim okolnostima, uspjeli smo opstati zahvaljujući velikoj odlučnosti svih nas koji smo ušli u ovu priču i uz značajnu pomoć međunarodnih organizacija, koje su podržavale neovisne medije.
Kako se Radio Feral uspijeva održati na bh. medijskoj sceni evo već 23 godine?
Mirsad Zulić: Svaki čovjek koji svojim radom, trudom i zalaganjem napravi nešto što traje nastoji da tosačuva, da bude u korak s vremenom, bez obzira na izazove sa kojima se suočava. Iako ovo nije profitabilna djelatnost, posebno u maloj sredini kakva je Kalesija, odgovornim i profesionalnim radom opstali smo svih ovih godina. Bilo je uspona i padova, ali smo uvijek nastojali da uspostavimo ravnotežu. U ovom poslu je jako važno da vam ljudi vjeruju. Naravno, povjerenje se ne stvara preko noći. Svjedoci smo da su sa scene nestali mnogo veći medijski projekti, koji su iza sebe imali moćne političke sponzore. Takvi mediji, po pravilu, egzistiraju zahvaljaujući političkom novcu.Oni nisu tržišno orjentisanii nije im cilj da stvore povjerenje publike. Njihova uloga je da pošalju političku poruku svog sponzora. Vrijeme je pokazalo da su takvi projekti kratkoročni i da nestaju nakon što odrade posao koji im je namijenjen. Za dugoročni opstanak morate se pozicionirati na tržištu, biti prepoznatljivi, svoji i publika vam mora vjerovati.
Projekti Radio Ferala na koje ste ponosni?
Mirsad Zulić: Naš najveći ponos su ljudi koji su s nama radili protekle 23 godine i oni kojima smo bar djelimično pomogli u njihovim karijerama. Mnogi od njih, kojima smo kao srednjoškolcima ili studentima dali priliku da rade s nama, danas su ostvareni ljudi u svakom pogledu. Među njima ima uglednih i poznatih novinara, ljekara, inženjera, IT stručnjaka, profesora, muzičara… S ponosom možemo istaći da smo među prvim medijima u BiH kao dječaka otkrili Miralema Pjanića, koji je svoj prvi intervju dao upravo za Radio „Feral“. Tada je maštao o velikim klubovima, reprezentaciji BiH, govorio o svojim idolima. Pored njega, tu su još na desetine uspješnih sportista, muzičara, političara i mnogih drugih zanimanja. Inicirali smo veliki broj humanitarnih akcija, sportskih i kulturnih manifestacija. Svakako, najdugovječnija emisija u programu Radija „Feral“ je humorističko-zabavna emisija „Bezvazdušni prostor“, koja se emituje već 20 godina.
Šta možemo očekivati od Radio Ferala u budućnosti?
Mirsad Zulić: Radio „Feral“ će nastaviti svoju misiju pravovremenog i objektivnog informisanja javnosti. Nastojat ćemo da sačuvamo nezavisnost i slobodu uređivačke politike. Bit ćemo okrenuti radu sa mladima, kako bi znanja, iskustva i vještine prenijeli na mlade koji se planiraju baviti ovim poslom. Upravo ovih dana započinjemo jedan takav projekat u saradnji sa učenicima MSŠ Kalesija.
Kako je to biti zaposlenik radija?
Mirsad Zulić: Povoljan poslovni ambijent i zadovoljstvo uposlenika jedna je od osnovnih smjernica Radija „Feral“. Činjenica da od trenutno šest uposlenika nas pet zajedno radi već 23 godine dovoljno govori o ambijentu u kojem funkcionišemo. Djelujemo kao porodica u kojoj se dogovaramo i tražimo najbolja rješenja. Neprocjenjivo je raditi bez stresa i pritiska nadređenih. Velika je prednost kada u kolegama imate sagovornike i ljude koji su spremni na dijalog. U takvom ambijentu se mnogo lakše prevazilaze i najteži problemi.
Kako komentarišete relaciju radio – internet? Budući da se očekivalo da će razvoj interneta, na neki način, marginalizirati radio kao sredstvo informisanja?
Mirsad Zulić: Činjenica je da je internet dobrim dijelom uticao na poslovanje tradicionalnih medija kao što su novine, radio i televizija. Posebno se to odrazilo na prihode od marketinga, ali i na kvalitet informacija koje se pružaju javnosti. Pojavom interneta u prvi plan je došao kvantitet, dok je kvalitet u drugom planu. Nažalost, kod nas nisu zaštićena ni autorska prava, tako da vijest koju objavite za desetak minuta više nije vaša. Dalje, prosječan čitalac je često zbunjen jer se plasira mnogo lažnih, neprovjerenih, vijesti. Radio i dalje ima svoju publiku, možda su to trenutno ljudi srednjih godina i starije životne dobi, jer su mladi više posvećeni internetu. Ali radio se i dalje sluša u kući, na poslu, u automobilu.
Kakva je budućnost radija kao medija?
Mirsad Zulić: Radio kao medij će sigurno preživjeti, ali se mora prilagođavati novim trendovima. Danas nije dovoljno gosta dovesti u studio i razgovor emitovati samo na radiju. Ukoliko želite da takva emisija bude dostupna većem broju ljudi morate kombinovati radijski program i video live stream na internetu, što mi radimo već duže vrijeme. Za sada je tako, vidjet ćemo kako će to izgledati u budućnosti.
***
(Emir Alić/ntv.ba)