Adnan Popovac imao je nepunih šest godina kada ga je u Hrasnici, nadomak Sarajeva, u septembru 1994. godine usmrtio snajperski metak ispaljen s položaja tzv. vojske RS-a (VRS).
Brutalna ubistva civila, naročito djece, tokom opsade Sarajeva ponovo su u fokusu nakon izvještaja italijanskih medija da je Tužilaštvo u Milanu pokrenulo istragu o takozvanim “vikend snajperistima”, slučaju poznatijem kao “Sarajevo safari”. Riječ je o ‘snajper turistima’ koji su tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1990-ih plaćali desetine hiljada dolara da pucaju na nevine civile opkoljenog Sarajeva – istraga je pokrenuta nakon prijave koju su podnijeli novinar i pisac Ezio Gavazzeni te bivši sudija Guido Salvini.
Ubijen dok ga je tetka vodila za ruku
Za Fatimu Popovac, majku dječaka Adnana, prisjećanje na trenutak kada je prije 31 godinu brutalno ubijen njen sin, otvara ranu koja nikada nije zacijelila. Prisjeća se kako je tog kobnog septembarskog prijepodneva njena sestra Munira povela Adnana i njegovu mlađu sestru Arnelu do lokalne prodavnice u Hrasnici, želeći ih u zatišju od granatiranja obradovati nekim slatkišem. Djevojčica joj je bila u naručju, a malog Adnana vodila je za ruku.
“Samo što je ona otišla, čini mi se da je metak meni pored uha proletio. Ušla sam na trenutak u kuću i čula da je puklo. Suprug je ostao u avliji, a kad sam izašla, vidim da njega nema. Tišina… Ljudi se sklanjaju iza ćoškova, a i dalje puca. Zovem muža, nema ga. Čujem komšinicu kako govori da je ranjen neki Dado. Rekla sam: ‘Nije Dado, to je moj Ado'”, prisjeća se Popovac.
Smrtonosni snajperski metak ispaljen iz pravca naselja Vojkovići, koje je bilo pod kontrolom VRS-a, pogodio je dječaka ispod desnog oka dok ga je tetka držala za ruku. Adnan je bio divno, inteligentno dijete, kaže uplakana majka dok pokazuje njegovo ime uklesano na Spomeniku ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva. Oči pune suza dok mu uči Fatihu, potvrđuju da majčinska bol nikada nije prestala niti će.
“Moja curica i sestra su preživjele. Mene je Allah nagradio sinom, danas imam sina, kćerku i dva unuka. Hvala Allahu, nadam se Božijoj milosti i da moj Adnan u džennetu čeka svoju majku”, govori Fatima.
Na pitanje kako reaguje na to da je danas aktualizirana priča o “vikend ubicama” koji su plaćali da bi ubijali civile tokom opsade Sarajeva, Popovac odgovara nije u stanju shvatiti kakvi su to ljudi: “Zašto skrivaju te monstrume? Čiji je interes da se to ne otkrije? Ti naši tužioci i bjelosvjetski moćnici koji su došli da nas ubijaju. Treba kazniti i onog ko im je to dozvolio i onog ko je to radio. Moj Adnan je ubijen dok ga je moja sestra držala za ruku, a curicu u naručju. Ciljano je ubijeno muško dijete.”
Ubistva iz zabave
Na pitanje postavlja li sebi kao majka dilemu je li moguće da je neko “iz zabave” ubio njeno dijete, odgovara:
“Naravno da postavljam. Ne mogu da zamislim da je to učinio neko u ljudskom obliku. Voljela bih vidjeti tog monstruma, kako izgleda, na šta liči, ima li išta ljudsko sa sobom? Da ubije nečije dijete… Šta je dijete od šest godina kome krivo? Iz zabave ubiti nečije dijete, meni je to neshvatljivo. To mi niko ne može objasniti.”
Vijest da je tužilaštvo u Italiji pokrenulo istragu o slučaju “Sarajevo safari” za nju ipak predstavlja tračak nade.
“Uzdamo se u Allaha prije svega. Ali ima nekih naznaka, neki dobri ljudi počeli su istraživati. Nadamo se da će im Allah otvoriti put da se sazna ko su ti ljudi među nama. Da nekome zabava bude ubiti dijete, to je van pameti. Moj mozak do toga ne dopire”, kaže Popovac. “Kad vidim da je nečije dijete palo pa se udarilo, srce me zaboli. Voljela bih da se sazna istina, da se otkriju ti monstrumi. Ja ne mrzim nikoga. Ne bih mogla nauditi nikome, ni onome ko je ubio moje dijete. Nemam takvu dušu.”
Za kraj poručuje: “Mene u životu drži to da ćemo svi doći pred Boga i da će istina jednog dana doći, na ovom ili budućem svijetu. Ipak, voljela bih da zlikovci odgovaraju i pred pravosuđem.”
/Radio Sarajevo/